Jedan od najpoznatijih ekonomista današnjice, Paul Krugman uoči britanskih izbora a prije zahuktavanja borbe za kandidaturu za predsjednika SAD-a, u svojoj se kolumni u New York Timesu pozabavio time kako političari ponovno i ponovno uspijevaju prevariti glasače. S obzirom na nadolazeće hrvatske parlamentarne izbore, nije loše još jednom pročitati što taj nobelovac ima za reći po tom pitanju.
Krugman je uzeo za primjer Britaniju, čija je ekonomija strahovito zbog financijske krize - osobni prihodi tek sada dolaze na razinu prije njezina početka. A ipak, glasači su ponovno izabrali koalicijsku vladu koja je tako loše vodila zemlju od kada je 2010. godine došla na vlast. Ono što je Krugmana posebno razveselilo jest to što se ta vlada "predstavlja kao čuvar prosperiteta, kao ljudi koji stvarno znaju voditi gospodarstvo. I uspijevaju ljude uvjeriti u to", piše Krugman.
Zašto političarima prolaze njihove laži?
Nije nikakva novost da političari lažu i izvrću istinu kako bi bili izabrani. Pravo je pitanje kako to da im to kod glasača prolazi? I što možemo učiniti da im više ne prolazi ubuduće? Krugman na primjeru Britanije obrazlaže da se djelomično može govoriti o tome da je oporba jednostavno vrlo slaba i da je očajno loše predstavila što želi učiniti i što treba mijenjati. Djelomično su krivi i mediji koji su dosta toga "krivo pokopčali". Ali ono što se događa u Britaniji je isto što se događa svuda u svijetu - glasači jednostavno imaju kratko pamćenje, smatra Krugman.
Ekonomske mjere ne ocjenjuju kroz njihov dugotrajan učinak, već gledaju samo nedavni rast. Gledano tijekom pet godina, vladajuća koalicija u Britaniji je totalno neuspješna, ali gledano kratkoročno, zadnjih nekoliko kvartala, njezine se gospodarske mjere čine dobrima. A to je ono što je u politici važno, piše Krugman.
Piše dalje da u svojim tvrdnjama ne spekulira već se oslanja na politološka istraživanja, uglavnom napravljena na primjerima predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, no očito primjenjiva i drugdje. "Ta istraživanja pokazuju da politički analitičari nisu u pravu - nije važno tko je pobijedio u zadnjem okršaju u medijima ili tko najviše pokušava privući neopredijeljene glasače. Ono što je najvažnije je porast osobnog prihoda neposredno prije izbora. Hoću reći doista neposredno: Govorimo o periodu kraćem od godine dana, možda čak i pola godine."
Uznemirujući zaključak
"To je, kad razmislite, prilično uznemirujuće, jer nam govori da je dobra gospodarska politika slabo ili nikako nagrađena", konstatira Krugman. Državnici mogu odlično voditi ekonomiju četiri ili pet godina i onda izgubiti izbore zbog loša dva kvartala uoči izbora. U stvari, prema tome bi politički pametno bilo uvesti zemlju u besmislenu recesiju tijekom većine mandata, samo da bi si ostavili prostora za fenomenalan oporavak netom prije nego birači krenu na birališta."
Ali što učiniti u demokraciji kada čak ni izbori nisu trenutak kada političari moraju odgovarati za ono što čine?
Najdemokratskiji odgovor, kaže Krugman, jest da trebamo bolje informirano biračko tijelo. To je posao medija koji ne uspijevaju ekonomiju dobro objasniti biračima jer konstantno potpiruju mit da se gospodarstvo oporavlja zahvaljujući strogim političkim ekonomskim mjerama štednje, kada je to u najmanju ruku sumnjiva pretpostavka, kaže Krugman koji zaključuje da oni koji se bave ekonomijom trebaju također raditi svoj posao - pokušavati imati dobre procjene i objasniti ih što je moguće jasnije.
"Realistično gledano, utjecaj na politiku će najvjerojatnije biti marginalan, ali loše se stvari događaju dobrim idejama i obratno. Neka tako bude. Izbori odlučuju o tome tko ima moć, a ne tko je u pravu."
