Roboti, čija izgradnja traje godinama, projektirani su kako bi plivali kroz podvodne tunele sustava za hlađenje, i uklonili stotine izuzetno opasnih rastopljenih gorivnih štapova. Ali izgleda kako se to neće dogoditi tako skoro.
Godine 2011. jedan od najvećih potresa zabilježenih u povijesti stvorio je 10 metara visoki cunami koji se zabio u elektranu Fukushima. To je rezultiralo topljenjem jezgre nuklearnog reaktora.
Pet godina kasnije, znanstvenici Tokijske električne kompanije (Tepco), tvrtke koja je zadužena za postrojenje, još uvijek ne mogu smisliti način kako da očiste izrazito radioaktivnu vodu i rastopljene gorivne štapove koji se još uvijek nalaze na mjestu nesreće.
Pokušaji čišćenja Fukushime, koja se smatra najvećom nuklearnom katastrofom od nesreće u Černobilu 1986., pod konstantnim su nadzorom nakon što su kratkoročne mjere propale a i Tepco je priznao kako će čišćenje trajati barem 30 do 40 godina.
Curenje u Tihi ocean
Procjenjuje se kako su roboti do sada počistili samo 10 posto radioaktivnog otpada koji je ostao nakon topljenja jezgre reaktora. A pritisak da se što prije nastavi sigurno neće popustiti. Posebno ako se uzmu u obzir vijesti kako iz oštećene elektrane cure male količine radijacije u Tihi ocean. Radioaktivni materijal se čak pojavio i na zapadnoj obali SAD-a.
Jedan od Tepcovih pokušaja građenje je najvećeg 'ledenog zida' oko elektrane kako bi spriječio kontaminaciju podzemnih voda. No taj se projekt tek treba dovršiti, a i samo spriječava daljnje širenje štete - ne čisti radioaktivno zagađenje koje se nalazi unutar elektrane.
"Izuzetno je teško pristupiti unutrašnosti nuklearne elektrane", kaže Naohiro Masuda, tepcov šef za dekomisiju. "Najveća zapreka je radijacija."
"Reaktori i dalje propuštaju radijaciju u podzemne vode i preko njih u ocean", dodao je Artie Gunderson, bivši nuklearni inžinjer koji ne sudjeluje u projektu. "Kad Tepco napokon uspije zaustaviti zračenje podzemnih voda, to će biti tek kraj početka."
Uspješno je uklonjen radioaktivni materijal iz zgrade Reaktora 4, jer je tamo bio niži nivo radijacije pa su ljudski radnici mogli bliže nadgledati prikupljanje tog materijala. No Reaktor 3, gdje su naši jadni, preminuli roboti poslani, sadrži daleko više količine radijacije, i ljudi mu se ne mogu niti približiti. Procjenjuje se kako se tamo nalazi 556 gorivnih štapova koje treba ukloniti.
Gorivni štapovi su se rastopili i iscurili kroz posude u kojima su se nalazili, i nitko točno ne zna gdje se sada nalaze. Poslani su roboti, ali čim su se približili, radijacija je uništila elektronske sklopove i učinila ih beskorisnima, što je dovelo do dugih zastoja, izjavio je Masuda, dodajući da se svaki robot mora posebno projektirati za svaku zgradu, te da je potrebno dvije godine da bi se napravio samo jedan.
Saniranje potrebno, ali ne zna se kako
U međuvremenu je upravitelj Fukushime Akiro Ono priznao kako je "duboko zabrinut" kako će doći do većeg curenja radioaktivne vode u ocean ako ne smisle način kako da sve počiste na vrijeme.
Još nije jasno jesu li jači, čvršći roboti pravo rješenje za čišćenje zgrade Reaktora 3. Moguće je da tehnologija pomoću koje bi se izgradili roboti otporni na toliko visoku količinu radijacije još niti ne postoji, pa će tepcovi znanstvenici morati smisliti neko drugo rješenje.
Ono što znamo je da se problem neće tako skoro riješiti, te da ako dođe do ozbiljnijeg curenja, to će utjecati ne sve nas.
Dolje je video koji pokazuje robote u sretnijim vremenima dok su još uvijek bili živi:
