Prošlo je 45 godina otkad su astronauti misije Apollo 11 donijeli na Zemlju prvo mjesečevo kamenje i 39 otkad se Luna 24 vratila s dodatnim uzorcima, ali otkrića time nisu prestala.
Prije dvije godine Chang'e-3 sletio je blizu udarnog kratera unutar bazena Mare Imbrum. Yutu je otišao kako bi uzeo uzorke s ruba onoga što se sada zove Zi Wei krater (Ljubičasta palača).
To mjesto zanima geologe jer se udar koji ga je stvorio dogodio relativno nedavno, tako da je sloj fragmentiranih stijena i kamenja uglavnom lokalnog porijekla, neizmješan s materijalom kojega bi s vremenom dobacili i udari u udaljenije lokacije Mjeseca.
Zi Wei je samo jedno od mjesta za koje je udaljeno promatranje sugeriralo da bi se moglo pronaći nešto novo. Javljeno je kako je Yutu pronašao tip balzata koji se sastoji od otprilike 41% silicijskog dioksida (SiO2, poznatiji i kao kremen), 23% oksida željeza (FeO), 12% kalcijevog oksida (CaO), 5% titanijevog oksida (TiO2) i 10% aluminijevog oksida (Al2O3).
Po lunarnim standardima, količina silicijskog oksidadosta je niska, dok ima puno oksida željeza, ali najčudnija je količina titanijevog oksida. Uzorci koje su donijele misije Apollo i Luna sadržavali su ili 15% titanijevog oksida ili samo 1%, ali ništa između, što je praznina koju Zi Wei lijepo popunjava.
"Sada imamo 'istinu na terenu' za naše udaljeno promatranje, dobro obrađen uzorak pronađen na ključnoj lokaciji", izjavio je profesor Bradley L. Jolliff, sa Sveučilišta Washington u St. Louisu. "Vidjeli smo isti signal iz orbite i na drugim mjestima, tako da sada znamo da i ta mjesta vjerojatno sadrže sličan balzat."
"Promjenljiva raspodjela titanija na mjesečevoj površini sugerira da njegova unutrašnjost nije homogena", rekao je Jolliff. "Još uvijek pokušavamo shvatiti kako se to točno dogodilo. Moguće je da je bilo velikih udara tijekom faze s oceanom magme koji su poremetili formiranje plašta."
Osim koncentracije titanijevog oksida, balzat u Zi Weiu zanimljiv je i zbog svoje starosti. Mjesec je nastao od materijala koji je izbačen u svemir kada je objekt veličine Marsa udario proto-Zemlju. Kao i u slučaju našeg planeta, radioaktivni elementi zagrijavali su jezgru, a 500 milijuna godina kasnije to je prouzročilo nastanak vulkana, koji su punili udbine i udarne kratere balzatom, a što je rezultiralo onim što mi danas nazivamo mora.
Puno manja veličina Mjeseca značila je da mu se jezgra hladila brže nego Zemlji, te da je primarni vulkanski period završio prije 3.6 milijardi godina. Unatoč tome Mare Imbrum sadrži područja koja su se formirala i do milijardu godina nakon većine drugih mora. Zi Wei je daleko od najmlađeg područja, a po gustoći malih kratera starost se procjenjuje na 2.96 milijardi godina. Unatoč tome, na njemu još uvijek postoje tokovi lave koji su se dogodili dugo nakon što je na većini drugih mjesta ona prestala teći. Što otvara prozor u kasnije faze satelita kada je već postajao geološki mrtav.
IFLScience/Danas.hr
