Vilin konjic 44 ima masu identičnu Mliječnom putu, ali je sušta suprotnost po pitanju broja zvijezda i strukture.
"Ako uzmete Mliječni put i od svakh 100 zvijezda ostavite samo jednu, onda otprilike imate Vilin konjic 44", kaže Pieter van Dokkum sa Sveučilišta Yale. "A zatim sve preostale zvijezde stavite u mikser i pomješate ih u jednu masu".
Ova galaktika nema poznatu spiralnu strukturu Mliječnog puta, a nije niti ravni disk.
Snimljena nevidljiva tamna tvar koja nas okružuje!
Oko Vilin konjica
A nije ni sama. Van Dokkum i njegovi kolege primjetili su ovu galaktiku i njene susjede 2014 pomoću rešetke telefoto leća.
"Stavivši ih sve zajedno u jednu rešetku, zbog čega su izgledale poput oka insekta, uspijevamo prikupiti daleko više svjetla", kaže van Dokkum. Ovaj su teleskop predvidljivo nazvali Vilin konjic.
Kada su uperili Vilin konjic u klaster Coma, ogroman klaster galaktika udaljen 320 milijuna svjetlosnih godina, otkrili su 47 blijedih mrlja - galaktika koje bi mogle biti velike poput Mliječnog puta, veličine 100.000 svjetlosnih godina od jednog do drugog kraja, ali koje su imale toliko malo zvijezda da su sjale slabo poput patuljastih galaktika.
Postoje dva objašnjenja za postojanje ovakvih galaktika - možda su čvrsto vezane tamnom tvari, do sada neotkrivenom supstancom za koju se smatra da sačinjava oko 85% mase svemira. Ili to, ili su nestabilne.
Kako može biti toliko puno tamne tvari?
Kako bi saznali što je posrijedi, van Dokkum i njegovi kolege promatrali su Vilin konjic 44, jednu od najvećih galaktika, pomoću spektografa na 10-metarskom teleskopu Keck II na Havajima. To im je omogućilo praćenje brzine kretanja rijetkih zvijezda u toj galaktici te da na taj način izračunaju njenu masu - brže kretanje znači i veća masa galaktike.
Tim je otkrio kako se zvijezde kerću brzinom od 47 kilometara u sekundi, što znači da je Vilin konjic 44 oko trilijun puta masivnji od Sunca. Ali s toliko malo normalne tvari, mora se sastojati od barem 99.9% tamne tvari kako bi se držao zajedno, što je puno veći postotak od pretpostavljenog prosjeka cijelog svemira.
Astronomima nije jasno kako nastaju te tamne galaktike. "Teško je pobijati rezultate ovih promatranja, ali zaključak na papiru u usprotnosti je s mojim razumijevanjem o tome kako se formiraju galaktike", kaže Marla Geha sa Sveučilišta Yale. "Nadam se da je ovo rijeka pojava koja se odvija samo u posebnom okolišu poput gustog galaktičkog klastera. Inače ćemo morati ponovo napisati zakone o formiranju galaktika."
