"Pogrešno se smatra kako su najveći problemi kod nuklearnih elektrana radioaktivni otpad i zračenje u blizini elektrane. Otpad se, naime, lako tehnički riješi, a dodatno zračenje za osobe koje žive uz elektranu manje je od zračenja koje osoba dobije ležeći u krevetu do svog bračnog partnera (s obzirom na to da svaka osoba u sebi nosi određenu dozu zračenja). Najveća opasnost leži upravo u poremećaju cirkulacije rashladne vode, što se dogodilo u Japanu", ističe to akademik Vladimir Paar, navodeći za Slobodnu Dalmaciju kako su vijesti iz Japana šture, ali kako je iz raspoloživih informacija očito da je stanje vrlo ozbiljno.

Svaka elektrana ima nekoliko krugova hlađenja, a izgleda da je u Japanu, prema onome što su kazali, potres izazvao teško oštećenje rezervnog sustava i sada pokušavaju reaktore ohladiti morskom vodom.

"Reaktori su zaustavljeni i više nema fisije urana, međutim unutar jezgre postoji ogromna količina visokoradioaktivnih produkata fisije koji griju jezgru. Ako se jezgra ne uspije ohladiti, prijeti opasnost ispuštanja tog radioaktivnog materijala u okoliš", upozorava akademik Paar.

Naime, objašnjava Paar, ako temperatura u reaktorima nastavi rasti, dolazi do taljenja njegove unutrašnjosti – prvo će se istaliti metalne šipke i omotač, a zatim bi, što bi bilo i najopasnije, ta smjesa mogla rastaliti i reaktorsku posudu, potom i betonsku zgradu.

U tom bi slučaju, navodi akademik, ta strahovito radioaktivna smjesa iscurila u okoliš i to bi bila katastrofa velikih razmjera.

Dostupne informacije govore kako je u elektrani u Fukushimi već počelo taljenje jezgre, no Paar vjeruje da do najcrnjeg scenarija koji bi ugrozio svijet, koji je poznat i po nazivu "kineski sindrom", neće doći, nego da će se taljenje zaustaviti prije nego što se probije reaktorska posuda.

arti-201103110855006 arti-201103130021006 arti-201103120022006 arti-201103110026006 arti-201103140012006