NASA je upozorila da je 'nevidljivo čudovište na slobodi' u formi odbjegle supermasivne crne rupe koja juri svemirom takvom brzinom da bi, kada bi bila u našem Sunčevu sustavu, mogla prijeći 382.499 kilometara dug put od Zemlje do Mjeseca za samo 14 minuta. Teška kao 20 milijuna sunca, crna rupa za sobom je ostavila trag zvijezda, veličine nevjerojatnih 200.000 svjetlosnih godina – dvostruko više od promjera Mliječne staze, piše Daily Mail.
"Mislimo da vidimo trag iza crne rupe na kojemu se plin hladi i može formirati zvijezde. Dakle, gledamo stvaranje zvijezda koje prate crnu rupu", kazao je profesor Pieter van Dokkum sa Sveučilišta Yale.
Spajanje tri galaksije prije 50 milijuna godina
Istraživači vjeruju da je crna rupa "pobjegla" nakon što su se dvije galaksije spojile prije otprilike 50 milijuna godina, okupljajući supermasivne crne rupe u svojim središtima. Potom, kada se pojavila treća galaksija s vlastitom crnom rupom, sve tri su se pomiješale, što je dovelo do stvaranja kaotične i nestabilne konfiguracije. Jedna od crnih rupa vjerojatno je tada dobila impuls od druge dvije i bila je izbačena iz domaćinske galaksije. Dok je odbjegla crna rupa poletjela u jednom smjeru, dvije preostale su krenule u drugom smjeru, tvrde znanstvenici.
Iako se može pretpostaviti da crna rupa guta zvijezde ispred sebe, NASA-in svemirski teleskop Hubble pokazuje da to nije slučaj. Umjesto toga, crna rupa, koja je od Zemlje udaljena 7,5 milijardi svjetlosnih godina, ulazi u plin ispred sebe, potičući stvaranje zvijezda.
"Ono što vidimo je posljedica. Poput traga iza broda, vidimo trag iza crne rupe", objašnjava prof. van Dokkum.
Proteže se sve do matične galaksije
Hubbleove slike pokazuju da crna rupa leži na jednom kraju stupa koji se proteže natrag, sve do matične galaksije. Najudaljeniji vrh ovog stup sadrži "izvanredno svijetli čvor ioniziranog kisika" za koji istraživači sugeriraju da je vjerojatno rezultat topline od kretanja crne rupe.
Profesor van Dokkum uočio je ovu crnu rupu dok je skenirao fotografije s Hubblea tražeći kuglaste zvjezdane skupove u obližnjoj galaksiji.
Njegov tim sada će koristiti NASA-in svemirski teleskop James Webb za daljnje proučavanje crne rupe. Crne rupe su toliko guste i njihova gravitacijska sila toliko je snažna da im nijedan oblik zračenja ne može pobjeći, čak ni svjetlost. Djeluju kao intenzivni izvori gravitacije koji skupljaju prašinu i plin oko sebe. Smatra se da je njihova intenzivna gravitacijska sila ono oko čega kruže zvijezde u galaksijama.