Lansiran 1972. Apollo 16 bilo je peta i predzadnja NASA-ina misija koja je otišla na Mjesec. U sklopu jednog od eksperimenata astronauti su sa sobom ponijeli i S-IVB, potisni motor trećeg stupnja rakete Saturn V na površinu Mjeseca. Eksperiment im je omogućio obavljanje seizmičkih mjerenja kojima su istraživali unutrašnjost Mjeseca.
Počevši s Apollom 13, S-IVB-ovi su namjerno puštani da se zabiju u površinu Mjeseca nakon korištenja kako bi seizmometri koje su postavili raniji astronauti mjerili utjecaj i širenje energije udara.
Lokacije udarnih kratera koje su ostavili potisni motori procijenjeni su praćenjem podataka do trenutka prije udara.
Izgubljen signal
Mjesta udara ostala nakon misija Apollo 13, 14, 15 i 17 uspješno su pronađena, ali Apollo 16 je ostao skriven, jer je radio kontakt izgubljen prije udara. Kao rezultat toga procijenjeno mjesto udara nalazilo se 30 kilometara udaljeno od stvarnog mjesta udara (za usporedbu, ostala četiri kratera su svi bili unutar 7 kilometara od procjenjenog mjesta).
Mjesto udara napokon je pronašao Jeff Plescia, znanstvenik sa sveučilišta John Hopkins, proučavanjem snimki LROC kamere visoke rezolucije koja se nalazi na NASA-inom Lunarnom izviđačkom orbiteru.
"Napokon sam pronašao S-IVB krater Apolla 16. Izgledao poput drugih, ali položaj mu je bio puno lošije određen jer je izgubljen kontakt prije udara", izjavio je Plescia, koji je postao stručnjak za pronalaženje izgubljenih stvari na raznim nebeskim tijelima.
S-IVB stupanj Apolla 16 pao je u Mare Insularum, oko 260 kilometara od poznatovog Kopernikovog kratera.
