S druge strane Zemljina vanjska jezgra, koja je sastavljena većinom od tekućeg željeza, rotira u suprotnom smjeru, prema zapadu i to puno sporije od jezgre.
Edmund Halley (koji je otkrio i komet koji je dobio njegovo ime) dokazao je da se geomagnetsko polje Zemlje kreće prema zapadu još 1692. godine. No, ovo je prvi put da su znanstvenici uspjeli objasniti dinamiku kretanja unutarnje i vanjske Zemljine jezgre.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Leedsu posljednjih desetljeća pratili su seizmološke podatke o prolascima potresa kroz jezgru, koji su ih doveli do ovog otkrića.
Magnetsko polje
Čvrsta Zemljina jezgra je otprilike veličine Mjeseca. Oko nje nalazi se tekuća vanjska kora, čije kretanje stvara geomagnetsko polje.
Kako unutarnja jezgra raste, toplina koja se oslobađa tijekom procesa prelaska u čvrsto stanje, služi kao pogon za konvekciju kore, što dovodi do stvaranja magnetskog polja. Bez njega naš planet ne bi bio zaštićen od radijacije Sunca i život kakav znamo ne bi postojao.
S obzirom da se Zemljino unutarnje magnetsko polje stalno mijenja znanstvenici očekuju da će se i elektromagnetska sila koja gura jezgru također mijenjati s vremenom, te da je tijekom zadnjih 3.000 godina dolazilo do promjena u smjeru kretanja vanjske jezgre.
