Hlađenje Merkurove debele željezne kore smanjilo je za oko 15 kilometara promjer planeta što je dvostruko više od ranijih procjena.
"Kad gledate sam broj on je malen u usporedbi s veličinom planeta. No promjer se ne mora puno promijeniti da bi to ostavilo neke posljedice", kaže astronom Paul Byrne iz Carnegieva instituta za magnetsko polje Zemlje koji je radio na istraživanju.
Znanstvenici su proučavali više od 5.900 geografskih objekata, uključujući uzvisine i rubove usjeka kako bi izračunali koliko se Merkur "stisnuo".
Za razliku od Zemlje koja ima nekoliko slojeva kore, Merkur ima čvrst stjenovit sloj s uzvisinama i usjecima koji su rezultat "skupljanja" planeta.
Mjerenja obavljena NASA-inim orbiterom Messenger koji kruži oko Merkura odgovaraju predviđanjima koja su rezultat računalnog modela koji znanstvenici koriste kako bi utvrdili unutarnji sastav planeta, kemijske procese i strukturu.
Primarni pokretač evolucije planeta
"Mnogo je procesa na planetu pokrenuto gubitkom topline - to je primarni pokretač evolucije planeta", kaže Byrne. "Nismo krenuli s tim da potvrdimo točnost toplinskog modela no pokazalo se da je rezultat točno onakav kakav je predviđen u posljednje vrijeme."
Ranije karte površine Merkura datiraju iz sredine 1970-ih. NASA-ina letjelica Mariner 10 tri puta je obletjela planet snimivši oko 45 posto njegove površine. Ti podaci pokazivali su da je Merkur izgubio dva do pet kilometara u promjeru, što je u suprotnosti sa znanstvenim modelima gubitka topline za planet.
Osim što su saznali više o razvoju Merkura, otkriće ima posljedice na procjenu sastava planeta izvan Sunčeva sustava, kažu znanstvenici.
"Možda je Merkur arhetipski primjer onoga što planet čini i kako se ponaša tijekom hlađenja", kaže Byrne.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Geoscience.
