U njegovom je istraživanju sudjelovalo oko pedeset ljudi koji su svi bili prijavljeni na posebnu stranicu na kojoj su mogli pomicati točku koja im se pokazivala na ekranu mobitela.
Pokreti svih sudionika bili su povezani, i sve su se točke pokazivale na velikom ekranu, kojeg su svi mogli vidjeti.
Nakon ovog dijela eksperimenta Richardson je pitao sudionike jesu li varali na testu. Ako je odgovor "ne", trebali su pomaknuti točku na lijevu stranu, a ako je odgovor "da" na desnu. Ispitanici su prvo na ovo pitanje odgovarali izolirani, a zatim u grupi. Richardson je želio utvrditi utječe li grupa na iskrenost te hoćemo li promijeniti svoj odgovor kako bi se uklopili.
A zatim je došao glavni dio eksperimenta - ispitanici su trebali odgovoriti na pitanja treba li Ujedinjeno Kraljevstvo istupiti iz Europske zajednice, treba li zakonom zabraniti štrajk zaposlenika londonske podzemne želježnice, ima li onaj tko je kupio hranu pravo i pojesti najviše, i tome slično.
U interakciji se dijele predrasude
"U interakciji, ljudi se slažu i donose lošije odluke", tvrdi Richardson. "Ne dijele informacije, dijele predrasude. Pokušavamo otkriti zašto je tako i kako možemo poboljšati kolektivne odluke."
Teorija o konformizmu postoji već desetljećima i smatra se suprotnom teoriji o inteligenciji mase ili mudrosti gomile, koja tvrdi kako se spajanjem mišljenja većeg broja ljudi dolazi do odgovora i predviđanja koji su točniji od onih koje bi mogao pružiti pojedinac. Ali to je slučaj samo kada članovi te grupe svoje odluke donose nezavisno jedni o drugima.
U kohezivnim grupama, kada članovi mase dijele neki identitet, potreba za jedinstvom nadjača sve drugo.
Richardson je to povezao i s danas sve raširenijim društvenim mrežama. "O internetu razmišljamo kao o autoputu informacija, ali on to definitivno nije. Radi se o autoputu sklonosti, preferencija. Teoretski, Twitter i Facebook su sjajna sredstva za dijeljenje informacija, ali upravo zato što na njima uglavnom dijelimo svoje predrasude."
National Geographic/Danas.hr
