Kada je u pitanju rizik zaraze koronavirusom u školskim učionicama, u prvom redu se misli na kvalitetu zraka koju ondje udišu učenici. Njemačka Savezna agencija za okoliš (UBA) preporučila je stoga redovito kratkotrajno prozračivanje učionica kao učinkovitu mjeru zaštite od virusa, koja istodobno osigurava i potrebnu izmjenu ugljičnog dioksida u zraku, objavilo je Tehničko sveučilište Mittelhessen (THM).
Do tog su zaključka došla dvojica profesora tog sveučilišta analizirajući i uspoređujući učinke običnog provjetravanja, kod nas često ozloglašenog "pravljenja propuha" s upotrebom prijenosnih mehaničkih pročistača zraka.
Obično provjetravanje eliminira aerosol
Trajanje prozračivanja prostorija treba temeljiti na vanjskoj temperaturi, a upotreba prijenosnih uređaja za pročišćavanje zraka razumna je samo u opravdanim slučajevima. Kratko provjetravanje učinonica nekoliko puta dnevno višestruko je djelotvornije od korištenja pročistača zraka, tvrde profesori Hans-Martin Seipp i Thomas Steffens s THM-a.
Njih dvojica su usporedili učinke korištenja pročistača i "običnog" provjetravanja na količinu koncentraciju aerosola (koji se smatraju jednim od glavnih puteva prijenosa virusa) pomoću ventilatora raspoređenih u učionici.
"Osnovni je zaključak da otvaranje svih prozora na tri minute, pri vanjskoj temperaturi od sedam do 11 stupnjeva Celzijevih, smanjuje koncentraciju aerosola za čak 99,8 posto", priopćeno je iz THM-a. S druge strane, nakon polusatnog korištenje četiri prijenosna pročistača zraka u učionici je izmjerena 90 posto manja koncentracija aerosola. Dakle, trominutno prozračivanje prostorije otvaranjem prozora pokazalo se učinkovitijim, a i jeftinijim.
Otvaranje prozora korisnije od mehaničkih pročistača
Njemačka Savezna uprava za zaštitu okoliša već je više puta upozoravala da upotrebu prijenosnih pročistača zraka mnogo učinkovitije može zamijeniti osiguravanje dovoljnog dotoka zraka običnim otvaranjem prozora. Mehanički pročistači mogu biti korisni kao zamjena u prostorijama gdje se prozori ne mogu otvoriti do kraja ("na kip") ili tamo gdje prozora uopće nema.
Virusi se šire aerosolom, sitnim kapljicama koje lebde zrakom, a koje ljudi naročito izbacuju kišući ili kašljući. Prema nekim studijama, te kapljice mogu ostati u zraku u zatvorenim prostorijama najmanje osam minuta. Tijekom hladnijih dana rizik zaraze postaje veći jer ljudi više vremena provode u zatvorenim prostorima, naročito ako se ne provjetravaju.
