O izumrlim smo civilizacijama navikli razmišljati u smislu potopljenih kipova i zatrpanih ruševina. Takvi tragovi ranijih društava su u redu ako vas zanima vremenska crta od samo nekoliko tisuća godina. No ako odete više desetaka milijuna, ili stotina milijuna godina u prošlost, stvari postanu složenije, piše The Atlantic.
Traženje indirektnih dokaza
Kada su u pitanju direktni dokazi industrijske civilizacije, stvari poput gradova, tvornica i prometnica, geološki tragovi ne traju dalje od razdoblje kvartara, ili 2.6 milijuna godina. Tako npr. najstariji veliki komad drevne površine nalazi se u pustinji Negev. Star je "samo" 1.8 milijuna godina. Starije površine vidljive su većinom samo u presjeku, poput litice ili u kamenolomima. Ako probate otići znatnije dalje od kvartara sve je ispremiješano i zgniječeno u prah. A ako već idemo tako daleko, onda više ni ne govorimo o ljudskim civilizacijama. Homo sapiens se pojavio tek prije nekih 300.000 godina.
Pitanje je mogu li znanstvenici pronaći jasan dokaz da je neka drevna civilizacija izgradila relativno kratkotrajnu industrijsku civilizaciju davno prije nas? Možda su se, na primjer, neki rani sisavci uzdigli na nivo izgradnje civilizacija tijekom perioda paleocena prije oko 60 milijuna godina. Jasno, imamo fosile. No količina živih bića koji završe fosilizirani jako je sitna i jako ovisi o vremenu i staništu. Stoga bi bilo lako promašiti industrijsku civilizaciju koja je trajala samo 100.000 godina, unatoč tome što bi ona trajala 500 puta dulje od naše.
S obzirom da bi svi direktni dokazi nakon prolaska tolikih milijuna godina već davno nestali, kakvi bi dokazi još mogli postojati. Najbolji način za odgovoriti na to pitanje je pokušati shvatiti koje bismo dokaze mi ostavili za sobom ako bi ljudska civilizacija propala na svom trenutnom stadiju razvoja.
Tragovi koji ostaju
Sada kada je naša industrijska civilizacija stvarno postala globalna, kolektivno djelovanje čovječanstva ostavlja razne tragove koje će znanstvenici 100 milijuna godina u budućnosti moći otkriti. Tako masovno korištenje umjetnog gnojiva hrani 7 milijardi ljudi, no isto tako znači da smo preusmjerili životni tijek dušika na planeti u prehranu. Budući bi znanstvenici kao posljedicu toga trebali moći vidjeti dušik u sedimentima iz našeg razdoblja. Isto tako naša nezadrživa glad za rijetkim zemljanim elementima koji se koriste u elektroničkim uređajima. Daleko više njihovih atoma šada luta površinom Zemlje nego što bi inače. I oni bi se mogli pokazati u budućim sedimentima. Čak i naše stvaranje i korištenje sintetičkih steroida toliko se raširilo da bi se i oni mogli detektirati u geološkim slojevima nakon 10 milijuna godina.
A onda je tu još sva ova silna plastika. Studije su pokazale rastuće količine plastičnog smeća posvuda po morskome dnu, od obalnih područja do velikih dubija, pa sve do Arktika. Vjetar, sunce i valovi melju velike plastične predmete i ostavljaju mora prepuna mikroskopskih čestica plastike koje na kraju završe na dnu oceana, stvarajući sloj koji bi mogao trajati milijune godina.
Veliko je pitanje koliko će ovi tragovi naše civilizacije trajati. Istraživanja su pokazala da svi imaju mogućnost završiti u budućim sedimentima. No ono što je ironično je da je najjači marker prisutnosti napredne ljudske civilizacije upravo nusproizvod aktivnosti koja bi ju mogla i uništiti. Kada izgaramo fosilna goriva, u atmosferu oslobađamo ugljik koji je nekoć bio dio živog tkiva. Ovom drevnom ugljiku nedostaje jedan od tri prirodna izotopa. Što više fosilnih goriva bude izgaralo, to će se više mijenjati ravnoteža među izotopoma. Znanstvenici koji proučavaju atmosferu nazivaju tu promjenu Suezov učinak, a promjenu u odnosima izotopa ugljika lako je vidjeti stotinu godina. Povećanje temperature isto ostavlja izotopske signale. Te bi promjene trebale biti očite svakom budućem znanstveniku koji bude kemijski analizirao slojeve stijena iz naše ere. Uz promjenu odnosa izotopa ugljika ovaj sloj iz antropocena (sadašnjeg geološkog razdoblja) mogao bi sadržavati i veće količine dušika, plastičnih nanočestica, pa čak i sintetičkih steroida. Pa ako su to tragovi naše civilizacije koje ćemo ostaviti za budućnost, potanje je postoje li isti takvi 'signali' već i sada u stijenama i samo čekaju da nam ispričaju o davno nestalim civilizacijama.
Prijašnja zagrijavanja atmosfere, i njihovi uzroci
Prije 56 milijuna godina Zemlja je prošla kroz termalni maksimum paleocena-eocena (PETM). U to je vrijeme prosječna temperatura na planetu bila za preko 8°C viša nego danas. bio je to svijet gotovo bez leda, jer su tipične ljetne temperature na polovima bile iznad 20°C. Promatrajući izotopske zabilježbe iz doba PETM-a znanstvenici su vidjeli skok izotopa ugljika i kisika identičan onome koji se očekuje na vrhuncu antropocena. Postoje i drugi događaji u povijesti Zemlje koji kao i PETM pokazuju tragove slične našem hipotetskom signalu iz antropocena. Među njima je događaj koji se zbio nekoliko milijuna godina nakon PETM-a, nazvan 'eocenski slojevi misterioznog podrijetla', kao i golemi događaji u razdoblju krede koji su ostavili ocean potpuno bez kisika na više tisućljeća (ili čak duže). Zanimljivo, upravo je 'oceanska anoksija' pokrenula uvjete potrebne za stvaranje fosilnih goriva poput nafte i ugljena.
Jesu li ti događaji indikacije prijašnijh ne-ljudskih industrijskih civilizacija? Gotovo sigurno je da nisu. Dok postoje dokazi kako je PETM pokrenut oslobađanjem ogromnih količina fosilnog ugljika u atmosferu, problem je u proteklom vremenu. Naime, PETM izotopi skaču i padaju tijekom nekoliko stotina tisuća godina. A ono po čemu je antropocen toliko poseban je brzina kojom otpuštamo fosilni ugljik u atmosferu. Postoje geološki periodi kada je koncentracija CO2 na Zemlji bila veća nego danas, no nikad u više milijardi godina nije tliko puno drevnog ugljika tako naglo vraćeno natrag u atmosferu.
Potrebne detaljnije potrage
‘GLAD, ŽEĐ, PROPAST’: Globalno zatopljenje donosi apokalipsu, a većina toga nije ni svjesna
No u tome i jest problem. Ako je industrijska aktivnost ranije vrste bila kratkotrajna, možda ju nečemo biti u stanju tako lako primjetiti. Tragovi PETM-a pokazuju nam koliko je dugo trajao odgovor na što ga je god prouzročilo, a ne nužno i trajanje uzroka. Tako da će biti potrebne nove, detaljnije motode istraživanja kako bi se pronašli tragovi stvarno kratkotrajnog događaja u drevnim sedimentima. Drugim riječima, ako ga baš posebno ne tražimo, možda ga ni ne budemo u stanju vidjeti.
Nije nemoguće da na planetu postoje ciklusi uspona i padova industrijskih civilizacija, koji iskorištavaju zemljine resurse prije no što nestanu, te pri tome stvaraju uvjete (poput oceanske anoksije) da jednom kasnije nikne neka nova civilizacija.
