Nakon deset godina istraživanja David Grant je otkrio što su bile posljednje želje makedonskog kralja oko nasljednika, budućnosti grčko-perzijskog carstva koje je stvorio, ali i njegove sahrane, prenosi Daily Mail.
Povjesničari su sumnjali da je posljednje poglavlje drevnog rukopisa Aleksandride zapravo njegova oporuka, prije svega jer je sastavljen više stoljeća nakon smrti vojskovođe, a sadržaj je djelovao više kao mitologija. No Grant kaže je da je u stvari riječ o tekstu koji se temelji na stvarnoj Aleksandrovoj oporuci, doduše malo "friziranoj" iz političkih razloga.
Njegov originalni testament su odbacili moćni generali, jer je kao nasljednike imenovao njegovog tada nerođenog sina Aleksandra IV. i starijeg sina Herakla. Umjesto da prihvate vodstvo mladića, koje su Grci smatrali "mješancima", borili su se jedni protiv drugih u krvavom razdoblju koji je kasnije nazvan "Ratom dijadoha" ili "Ratom Aleksandrovih nasljednika".
Tek nekoliko desetljeća nakon smrti Aleksandra, smatra Grant, jedan od generala počeo je dijeliti svojevrsne pamflete koji su, iako izmijenjeni, odražavali pravu posljednju želju Aleksandra Velikog. Tako je želio "pokopati" druge generale i ojačati svoju poziciju (nakon što su sinovi već bili izvan kombinacije).
"Propaganda kojom odiše pamflet baca ozbiljnu sumnju na autentičnost oporuke, koja je u jednom trenutku postala dio knjige pripovjetki koju danas znamo kao Aleksandridu”, kaže Grant.
"Kad je postao dio te knjige, oporuka je postala bajka. Međutim, moje istraživanje me navelo na zaključak da je pamflet temeljen na originalnoj oporuci Aleksandra Velikog", zaključuje Grant.
