Dodajte tome i neuobičajeno veliki genom, koji pomaže objasniti kako je običan mekušac uspio evouirati u biće s drugog svijeta.
"Ovo je prvi genom na koji smo naišli da izgleda kao da je od nekog vanzemaljca", šali se neurobiolog Clifton Ragsdale sa sveučilišta u Chicagu, koji je suvodio genetsku analizu kalifornijske dvopježne hobotnice (Octopus bimaculoides).
Istraživanje su proveli znanstvenici sa sveučilišta u Chicagu, Berkeleyu, sveučilišta u Heilderbergu, te Instituta znanosti i tehnologije u Okinavi. Znanstvenici su istraživali gene u dvanaest različitih tipova tkiva hobotnice.
"Važno nam je poznavati genom, jer nam daje uvid kako su evouirale kognitivne sposobnosti hobotnica", rekao je neurobiolog Bennay Hochner na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, koji proučava neurofiziologiju hobotnica već punih 20 godina.
Znanstvenici žele otkriti kako su glavonošci, klasa slobodno plutajućih mekušaca, stvorili stvorenje dovoljno pametno da se kreće kroz jako kompleksne labirinte i otvara staklenke ispunjene ukusnim rakovima.
Obitelji s divovskim genom
Iznenađujuće, genom hobotnice velik je gotovo koliko i ljudski i sadrži veći broj gena koji kodiraju proteine - oko 33.000, u u sporedbi s manje od 25.000 kod Homo sapiensa.
Ovaj je višak najviše rezultat širenja nekoloko specifičnih genetskih obitelji, kaže Ragsdale. Jedna od najosobitijih grupa gena su protokadherini, koji reguliraju razvoj neurona i kratko-dometnih interakcija između njih. Hobotnice imaju 168 tih gena, što je više nego duplo od broja koji imaju sisavci.
To se vidi i u neobično velikom mozgu stvorenja, kao i u njegovoj čudnoj anatomiji. Od pola milijarde hobotničinih neurona (šest puta više nego miš), dvije trećine se prelijevaju iz glave u ruke, bez korištenja vlakana dugog dometa, poput leđne moždine kod kralježnjaka.
Nezavisna kognitivna moć ruku/krakova, koji mogu izvršiti kognitivne zadatke čak i kad su odsječene od tijela, učinila je od hobotnice objekt proučavanja među neurobiolozima i robotičarima koji surađuju na razvoju mekanih, fleksibilnih robota.
Analiza je otkrila i stotine drugih gena specifičnih za hobotnicu i izrazito prisutnih u određenim tkivima. Sisaljke, naprimjer, posjeduju neobičan set gena koji im omogučava da njima okuse stvari.
Znanstvenici su identificirali šest gena za proteine po imenu reflektini, koji se nalaze u koži. Oni mijenjaju način na koji se se sunce odbija od hobotnice, dajući privid druge boje, što je jedan od načina kako se hobotnice prikrivaju, uz mijenjanje teksture, uzorka ili svjetloće.
Još jedno navedeno otkriće moglo bi biti osnova inteligencije hobotnice. Genom sadrži sustave koji omogućuju tkivu da brzo modificira proteine kako bi promijenilo njegovu funkciju. Elektrofiziolozi su predvidjeli da bi to moglo objasniti kako hobotnice prilagođavaju karakteristike svoje neuralne mreže da bi si omogućile tako izuzetne sposobnosti učenja i pamćenja.
Položaj hobotnice među mekušcima ilustrila evoluciju na najspektakularniji način, kaže Hochner. "Postoje jako jednostavni mekušci poput školjki, koje samo sjede u blatu i filtriraju hranu. A zatim imamo veličanstvenu hobotnicu, koja je napustila sk0ju ljušturu i razvila najdetaljnije ponašanje u vodi". https://www.youtube.com/watch?t=78&v=634j7m5U5II
