U knjizi Rebecce SklootThe Immortal Life of Henrietta Lacks opisano je kako su stanice uzete iz tijela siromašne crnkinje koja je radila na farmi duhana bile značajne za razvoj medicine.
Još 1951. znanstvenici iz bolnice Johns Hopkins u Baltimoreu uzgojili su prvu besmrtnu liniju stanica od uzorka tkiva mlade crnkinje koja je oboljela od raka vrata maternice. Uzorak poznat pod imenom stanice HeLa postao je neprocjenjiv za medicinsko istraživanje – iako je sama donorica ostala nepoznata desetljećima.
Henriette Lacks radila je na plantaži duhana na jugu Virginije i oboljela od raka vrata maternice s 30 godina. Liječnici u bolnici Johns Hopkins uzorak njenog tkiva uzeli su bez njenog znanja i poslali ga znanstvenicima koji su pokušavali uzgojiti kulturu tkiva već desetljećima bez uspjeha. Nitko ne zna zašto, no njene stanice nisu nikad umrle.
Jedan znanstvenik nazvao je Henriettinog supruga, no farmer je završio tek tri razreda osnovne škole i njegovu poruku shvatio na sljedeći način: "Kod nas je vaša žena. Živa je u laboratoriju. Zadnjih 25 godina radimo eksperimente na njoj. Sad bismo trebali testirati i vašu djecu kako bismo saznali imaju li i ona rak." Ali, znanstvenici nisu shvatili da ih obitelj nije razumjela.Zašto su njene stanice tako značajne? Henriettine stanice su bile prve besmrtne ljudske stanice ikad uzgojene u kulturi. Bile su presudne za razvoj cjepiva protiv dječje paralize i prve ljudske stanice poslane u svemirsku misiju kako bi se vidio učinak bestežinskog stanja na stanice. Njene stanice korištene su i u kloniranju, mapiranju gena i in vitro oplodnji.
Autorica knjige godinu je dana pokušavala nagovoriti Henriettinu kćer Deborah da uopće pristane na razgovor. Obitelj je o besmrtnim stanicama saznala tek 1976., dvadeset i pet godina nakon Henriettine smrti. Naime, znanstvenici su uočili da su se stanice HeLa pojavile i u drugim kulturama u laboratoriju. Na česticama prašine ili neopranim rukama prešle su na uzorke i kontaminirale ostale kulture u laboratoriju. Odlučeno je da se stupi u kontakt s Henriettinim rođacima i koristeći obiteljski DNA razluči koje su stanice HeLa, a koje nisu.
Jedan znanstvenik nazvao je Henriettinog supruga, no farmer je završio tek tri razreda osnovne škole i njegovu poruku shvatio na sljedeći način: "Kod nas je vaša žena. Živa je u laboratoriju. Zadnjih 25 godina radimo eksperimente na njoj. Sad bismo trebali testirati i vašu djecu kako bismo saznali imaju li i ona rak." Ali, znanstvenici nisu shvatili da ih obitelj nije razumjela. Priča sa stanicama zbunila ih je i zabrinula, a Henriettina kćer, koja zapravo nije nikad ni upoznala svoju prerano umrlu majku, počela je razmišljati o tome s dozom strepnje.
Stanice HeLa bile su prvi ljudski biološki materijal koji je kupljen i prodan, te koji je pomogao u lansiranju iznimno unosne industrije. Kad je Henriettin sin saznao da ljudi prodaju kulture sa stanicama njegove majke, a da obitelj nije dobila ni dolar vrlo se razljutio. Naime, cijelog života ova je obitelji živjela vrlo siromašno i mnogi od njih nemaju ni osnovnu zdravstvenu zaštitu. Jedan od sinova postao je beskućnik na ulicama Baltimorea. Obitelj se nakon ovog saznanja o prodaji stanica upustila u pravnu bitku za novac. No, u 1950-ima uzorak oboljelog tkiva mogao se uzeti bez privole jer je zakonski pripadao liječniku ili ustanovi u kojoj se osoba liječi.
Procijenjeno je da trenutno postoji više stanica HeLa nego što ih je za života Henrietta Lacks imala u cijelom tijelu.
