U vakuumu međugalaktičkog prostora vreba nešto veliko. Nije galaktika, premda je usporedive veličine: ogroman oblak vrućeg plina slabog sjaja, koji je veći od Mliječnog puta, u prostoru između galaktika okupljenih u ogromnom jatu, piše Science Alert.

Znanstvenici vjeruju da je ovaj oblak možda grubo odstranjen iz galaktike u klasteru, što je prvi oblak plina ove vrste koji smo ikad vidjeli. Što je još više iznenađujuće, nije se raspršio, već je ostao skupljen stotinama milijuna godina.

To ne samo da nam govori nešto novo o okruženjima unutar nakupina galaktika, već sugerira novi način istraživanja i razumijevanja ovih kolosalnih struktura.

Što su galaktički skupovi?

Galaktički skupovi su, kao što i samo ime govori, skupine galaktika koje su gravitacijski povezane. Nakupina galaktika u kojoj je pronađen naš "siroti" oblak plina zove se Abell 1367, ili Klaster Leo, udaljena je oko 300 milijuna svjetlosnih godina. Sadrži najmanje 72 glavne galaktike i čini dio većeg kompleksa superklastera.

U takvim se okruženjima često puno toga događa, a astronomi vole zaviriti u njih ne bi li pokušali shvatiti kako je naš Svemir povezan. 2017. godine astronomi koji su koristili japanski teleskop Subaru primijetili su u Abellu 1367. mali, topli oblak. Budući da podrijetlo oblaka nije bilo jasno, vratili su se s više instrumenata kako bi bolje proučili fenomen.

Puno veći nego što su mislili

Tim koji je vodio astronom Chong Ge sa Sveučilišta Alabama u Huntsvilleu koristio je, uz Subaru, ESA-in XMM-Newton rendgenski teleskop i Multi Unit Spectroscopic Explorer (MUSE) na Vrlo velikom teleskopu (VLT), najvećem optičkom teleskopu na svijetu smještenom u Čileu. Na njihovo iznenađenje, otkrili su da je emisija X-zraka pokazala da je oblak veći nego što su prvo mislili.

Zapravo, puno veći - veći od galaktike Mliječni put, s masom oko 10 milijardi puta većom od mase Sunca. I nije se činilo da je povezan s bilo kojom poznatom galaktikom u jatu. Samo je lebdio. No, mnoštvo podataka omogućilo je istraživačima da izmjere temperaturu plina te na taj način otkriju tragove njegova porijekla.

Temperatura oblaka kreće se između 10.000 i 10.000.000 Kelvina, što je u skladu s plinovima koji se mogu naći unutar galaktika, međuzvjezdanog medija. Puno slabiji vrući plin unutar nakupinskog medija (prostor između galaktika u jatu) još je vrući i iznosi oko 100 milijuna Kelvina. To sugerira da je oblak plina odstranjen iz galaktike dok se kretao kroz svemir.

"To je kao kad vam kosa i odjeća lete unatrag doktrčite naprijed nasuprot jakom vjetru. Jednom uklonjen iz domaćinske galaktike, oblak je u početku hladan i isparava u mediju unutar klastera, poput otapanja leda ljeti", objasnio je fizičar Ming Sun sa Sveučilišta Alabama u Huntsvilleu.

Kako to da se nije raspršio?

Ovo je fascinantno, ali čudno jer istraživači nisu mogli pronaći nijednu obližnju galaktiku koja bi mogla objasniti da se to nedavno dogodilo. Ipak, ako je plin istrgnut iz svoje galaktike stotinama milijuna godina prije, kako sugerira ovaj nedostatak blizine, kako to da se nije raspršio u intraklaster mediju?

Da bi to riješio, tim je izveo izračune i otkrio da magnetsko polje može zadržati oblak plina na okupu duži vremenski period unatoč nestabilnosti koje bi ga inače rastrgale.

S obzirom na veliku masu oblaka, tim znanstvneika je zaključio da je roditeljska galaktika iz koje se istrgnuo velika i masivna. To bi im moglo pomoći da pronađu o kojoj se galaktici radi. Drugi trag mogli bi biti tragovi plina koji se šire iz oblaka, a koji bi mogli usmjeravati u pravom smjeru.

Uz to, sada kada je identificiran jedan usamljeni oblak, znanstvenici imaju skup podataka koji će pomoći u identificiranju drugih takvih oblaka u budućnosti. To će pružiti dragocjene informacije o dinamici unutar klastera i raspodjeli materije u nakupinama galaktika, piše Science Alert.