Najveći sarkofag iz drevnog Egipta otkriven u Aleksandriji nije otvoren već više od 2.000 godina, i nitko ne zna tko ili što je unutra, piše Independent.
Ptolomejski period
Otkriće crnog sarkofaga ispod ulice moderne Aleksandrije rezultiralo je brojnim spekulacijama u Egiptu a i šire te neki već pretpostavljaju da bi se moglo raditi o davno izgubljenoj grobnici Aleksandra Velikog. Spekulacije su se samo pojačale kada su oni koji su otkrili sarkofag pronašli i bistu od alabastera koja bi vjerojatno trebala predstavljati osobu u grobnici.
Egipatsko Vrhovno vijeće za starine otkrilo je da je 185cm visok, 265cm dug i 165cm širok sarkofag otkriven na dubini od 5 metara. Otkrili su ga arheolozi koji su istraživali građevinsko zemljište u aleksandrijskom kvartu Sidi Gaber.
Voditelj Sektora za drevne egipatske starine Vijeća dr. Ajman Ašmavi rekao je kako sloj morta između poklopca i ostatka sarkofaga pokazuje kako nije otvaran još od kada je zatvoren u davnoj prošlosti. Službeni predstavnici kažu kako je grobnica iz ptolomejskog perioda koji je završio smrću Kleopatre 30. godine prije Krista, a počeo 323., nakon što je umro Aleksandar Makedonski te je vladar Egipta postao njegov grčko-makedonski general Ptolomej od Laga.
Moguće datiranje tako velike grobnice na period oko Aleksandrove smrti rezultiralo je raspravom na društvenim mrežama da bi sarkofag mogao u stvari biti posljednje počivalište poznatog vojskovođe. Ako se to pokaže istinom, riješio bi se jedan od najvećih misterija antike.
Neispunjena posljednja želja
Naime, unatoč ogromnoj povjesnoj važnosti zbog osnivanja jednog od najvećih carstva na svijetu, koje se protezalo od Grčke do današnjeg Pakistana, Aleksandrova grobnica nikada nije pronađena. Poznato je da je umro u palači u Babilonu, kada mu je bilo samo 32 godine, od uzroka koji je tijekom stoljeća opisivan kao alkoholna jetra, tifus ili otrovno vino.
Zabilježeno je kako je njegova posljednja želja bila da mu se tijelo baci u rijeku Eufrat da nestane, kako bi njegovi sljedbenici vjerovali da je otišao biti uz bok Amonu, bogu za kojeg je tvrdio da je njegov stvarni otac. No umjesto toga, po jednoj drevnoj priči, Aleksandrovi su generali proveli pune dvije godine u kreiranju i izgradnji pogrebnih kola dovoljno grandioznih da bi prenijeli mumificirano tijelo njihovog voljenog vojskovođe u grobnicu.
Zatim su krenuli s prijevozom tijela do do Makedonije, no u Siriji ih je presreo Ptolomej koji im je oduzeo tijelo, moguće zato da bi time pojačao svoj legitimitet kao vladara Egipta. Smatra se da je Ptolomej prvo odveo Aleksandrovo tijelo u Memfis. No tijelo je kasnije prebačeno u Aleksandriju, bilo po naredbi Ptolomeja ili njegovog sina i nasljednika Ptolemeja II. Filadelfa.
Drevni zapisi navode da je Aleksandrovo tijelo još jednom mijenjalo lokaciju, ovaj put odlukom Ptolemeja IV. Filopatora, koji je vladao od oko 222. do 205. pr.Kr., i koji je želio da svi njegovi prethodnici budu okupljeni u jednom kraljevskom mauzoleju u Aleksandriji. Priča se kako je nakon Kleopatrine smrti pobjedonosni rimski general Oktavijan, koji je kasnije postao prvi rimski car August, posjetio mauzolej kako po donio cvijeće na grob te stavio zlatnu krunu na Aleksandrovu mumificiranu glavu.
Izgubljeni u povijesti
No u narednim su stoljećima lokacije mauzoleja, prve aleksandrijske grobnice, kao i one u Memfisu, u potpunosti zaboravljene. Bilo je najmanje 140 pokušaja lociranja Aleksandrove posljednje grobnice, ali ni jedna od tvrdnji nije univerzalno prihvaćena.
Tako da, ako se najoptimističnija predviđanja ostvare te se dokaže da neuobičajeno veliki crni granitni sarkofag stvarno pripada Aleksandru Velikom, to će vjerojatno biti arheološko otkriće stoljeća. No čak i ako, što je ipak vjerojatnije, sarkofag nema nikakve veze s Aleksandrom, gotovo je sigurno da će ipak predstavljati značajno arheološko otkriće. To je zato što je u današnje vrijeme jako rijetko naići na neotvoreni sarkofag u Aleksandriji.
Vlasnici zemljišta u Aleksandriji zakonom su obvezni organizirati arheološke inspekcije prije bilo kakvih građevinskih radova, no pronađeni su sarkofazi obično već otvoreni, dok su sadržaj odnijeli pljačkaši, bilo drevni bilo znatno moderniji.
Zbog toga otkriće crnog sarkofaga pruža profesionalnim arheolozima priliku korištenja rendgenskih zraka da pogledaju što se nalazi u nutra bez oštećivanja njegovog sadržaja. To možda nije samo tijelo, već i odjeća, dragulji i drugi artefakti.
