Desetogodišnji Nino Zec ima samo jednu želju - napokon sjediti u školskoj klupi. Dok njegovi vršnjaci završavaju četvrti razred, on pohađa tek prvi, a i u njemu je sjedio samo tri mjeseca. Da živi normalan život, ne dopušta mu zloćudni tumor jetre, bolest koja mu je uništila sve dječje snove. "Matija mi je najbolji prijatelj, ide sa mnom u razred. U školi ga vidim samo ponekad", kazao je Nino. "Prvi je razred nisam ga mogla prije upisati, bio je loše, ležao je, čak ga je muž nosio jer je imao teške bolove... Išao bi on u školu, ali najmanji kašalj ne bi bio dobar", ispričala nam je Zlatica Zec, majka.

I najmanja prehlada za Ninu bi bila pogubna. Zato se čuva. Sve je počelo prije 7 i pol godina. Majci se žalio na bolove u trbuhu. Nakon što su se suočili s teškom dijagnozom, počela je borba koja traje i danas.

"Bio je u bolnici, imao je unutarnje krvarenje i onda su krenule kemoterapije, dehidrirao je , povraćao... Bolest se vraća ili metastazira...", dodaje majka. Još nevješt u iskazivanju emocija, Nino je, kaže, na bolest ljut. Bilježnice i knjige sjetno gleda, jer u školu ide rijetko. I ne igra nogomet sa svojim vršnjacima, jer mora mirovati iščekujući nalaze krvi.

Nino skriva pogled. U kući nedaleko od Lekenika živi skromno s roditeljima i tri brata te sestrom. Obitelj Zec do njegove bolesti nije nikada tražila ničiju pomoć, iako žive samo od očeve plaće koja iznosi 3500 kuna. Prije šest godina prvi su put preko medija molili da im se pomogne. Nisu imali sredstava za Ninino liječenje, a dječaku je bilo jako loše. Umjesto da bezbrižno sjedi u školskoj klupi, Nino vodi bitku za život. Iznimno skroman 10-godišnjak, na pitanje ima li kakvu želju odgovara: "Baš neku veliku ne, samo da ozdravim..."

Podaci za pomoć:  Žiro račun u Zagrebačkoj banci: HR8923600003116137154