Jezero Karačaj u jugozapadnoj ruskoj regiji Čeljabinsk godinama
je služila za odlaganje otpada jedne od najvećih ruskih tvornica
za proizvodnju nuklearnog oružja te je upravo zbog toga postalo
jedno od najzagađenijih mjesta na svijetu.
Niz ekoloških incidenata i katastrofa 'Proizvodnog kombinata
Majak', industrijskog kompleksa s jednim od najnesigurnijih
nuklearnih postrojenja u Ruskoj Federaciji zagadio je cijelo
jezero i okoliš nuklearnim otpadom.
Inženjeri u postrojenju su godinama zanemarivali sigurnosne
protokole jer su htjeli sustići Amerikance u utrci u
naoružanju.
U pedesetim godinama prošlog stoljeća, prestalo se pumpati
nuklearni otpad u obližnja jezera te ga se počelo spremati u
masivne spremnike koji su eksplodirali 1957. godine i oko sebe
razbacali oko 70 tona radioaktivnog otpada skoro dva kilometra u
zrak.
Za novo 'odlagalište' otpada, inženjeri su tada odabrali jezero
Karačaj, jer ono nema nikakvih pritoka pa su vjerovali kako že
zagađenje ostatni ograničeno na područje samog jezera.
Zbog velike suše krajem šezdesetih vjetrovi su ponovno podigli
radioaktivnu prašinu i ponovno je razbacali na području od oko
2500 kvadratnih kilometara.
Rijeka Teča, koja se nalazi nedaleko od postrojenja, toliko je
bila zagađena radioaktivnim otpadom da je čak do 65 posto lokalne
populacije razvilo simptome radijacijske bolesti. Kako je bilo
zabranjeno spominjati radijaciju, liječnici koji su ih liječili
nazvali su bolest 'specijalnom bolesti'.
Danas su veliki dijelovi regije nenastanjivi zbog zagađenja
rijeke.
Inženjeri u postrojenju su godinama zanemarivali sigurnosne protokole jer su htjeli sustići Amerikance u utrci u naoružanju.