S dvadeset si godina potpisao za Lyon, Dinamo je dobio impresivnih osam milijuna eura odštete, tvoja plaća će također biti pristojna. Može li bolje?
"Svi me pitaju jesam li sretan i ja stalno ponavljam: presretan sam! Stvarno sam prezadovoljan svime što se oko mene događa."
Gledao si kup-utakmicu svoje nove momčadi s drugoligašem Metzom u srijedu. Kako ti izgledaju uživo?
"Da, bili smo na utakmici, bila je stvarno dobra tekma, Lyon je pobijedio 3:0, a ekipa zaista djeluje odlično."
Kako ti se čini obrana, je l' te malo strah brzih francuskih napadača?
"Trebam se prvo priviknuti, konkurencija u momčadi je velika, ali sve ovisi o meni. Kako se budem predstavio, tako će mi i biti. A da me je strah – nije! Zašto bi me bilo strah? Igrao sam i protiv većih igrača, nema tu straha, samo respekt!"
Koja je najveća zvijezda u njihovoj svlačionici, imaju li gazdu momčadi tipa Goce Jurića, Nike Kovača, Igora Štimaca?
"Ma dobro, mislim da mi igrači nikad ne gledamo tko je najveća zvijezda, to više javnost tako shvaća. Sve su to normalni dečki, a mislim da nemaju nekog šefa u svlačionici, u Lyonu je ipak malo drugačije nego kod nas."
Prvi dojam pri dolasku u Lyon?
"Fantastično nešto. Zaista nisam mislio da će grad biti tako lijep niti sam tako zamišljao Francusku. Ljudi su također jako ljubazni, prilazili su mi, htjeli se slikati. O hrani da ne pričam, to je nešto savršeno..."
A cure?
"Ima lijepih žena, ali ima i kod nas u Zagrebu."
Jesi li već izabrao stan?
"Ne. Trenutno sam u hotelu, a kad se vratim, u ponedjeljak, utorak, idem pogledati tri, četiri stana. Mislim da će se to brzo riješiti. Od hotela do stadiona sada imam možda pet minuta, a želio bih i da mi stan bude blizu centra i stadiona, da nemam više od 15 do 20 minuta putovanja."
Imaš li problema sa sporazumijevanjem, mnogim Francuzima je ispod časti govoriti engleski...
"Upoznao sam većinu igrača i čini mi se da većina njih dobro govori engleski, koliko treba zapravo. A meni sad ostaje da se bacim na učenje francuskog. Znam da će to biti teško, ali valjda će nekako ići..., polako."
Odmah prvog dana bio si na ručku s trenerom Claudeom Pauelom. Je li ti rekao kako te vidi u momčadi?
"Dao mi je neke savjete i on zna da je moja prirodna uloga – stoper. Međutim, ako me bude trebao i na bočnom ili bilo gdje drugdje, naravno da ću to i napraviti jer to za mene nije problem. Ali, opet kažem, treba mi neko vrijeme za prilagodbu."
Što misliš, kad bi mogao zaigrati prvu utakmicu za Lyon? Oni su malo tanki i na stoperskim pozicijama i na boku...
"Hmm, ne znam, to najviše ovisi o meni, kako ću se brzo uklopiti u momčad, ali i o treneru. A ne znam, možda kroz mjesec dana, vidjet ćemo. Ako i ne bude tako, treba samo dobro trenirati."
S dvadeset godina odlaziš daleko od obitelji, u drugu zemlju, drugu kulturu. Je li te strah? Vodiš li barem djevojku sa sobom?
"Ha, ha. Prvo se moram prilagoditi, imam dosta stvari za obaviti ovih prvih dana. Ostalo će doći na red kad se smjestim i kad se sve malo smiri. Ali, naravno, ne idem sam u Francusku. Bit će tu moj menadžer, uvijek će biti netko uz mene da mi bude lakše."
Prethodni članci:
arti-201001140651006 arti-201001140441006 arti-201001140067006 arti-201001120471006 arti-201001120695006
