Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasilo je krivima za iživljavanje nad ratnim zarobljenicima u Konačištu za ratne zarobljenike Kerestinec petoricu bivših čuvara.
Bivši zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu Stjepan Klarić nepravomoćno je osuđen na tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja pripadnika neprijateljske JNA, ali i srpskih civila uhićenih uglavnom u okolici Zagreba i Siska.
Sudac zagrebačkog Županijskog suda Marijan Garac je za ratni zločin, odnosno mučenje 34 ratna zarobljenika od prosinca 1991. do svibnja 1992. osudio i četvoricu Klariću podređenih vojnika. Dražen Pavlović, Željko Živec i Goran Štrukelj dobili su po godinu dana zatvora, a Viktor Ivančin dvije.
Presudom je Klariću, Pavloviću i Ivančinu ukinut pritvor u kojem su bili od 22. studenoga 2010. do danas, a vrijeme provedeno u pritvoru će im se, kao i ostaloj dvojici koji su na slobodu pušteni ranije, uračunati u konačnu kaznu. Postane li presuda pravomoćna jedino bi Klarić morao na odsluženje kazne, no u tom bi slučaju vrlo brzo mogao tražiti i prijevremeno puštanje na slobodu, dok bi pritvori ostalih optuženika "pokrili" njihove kazne.
Sudac je optuženima kao olakotne okolnosti uzeo to što su sudionici Domovinskog rata, zatim njihovo držanje pred sudom te loše imovinsko stanje.
Branitelji Klarića i Ivančina, kao i tužitelj najavili su žalbe o kojima će odlučivati Vrhovni sud.
Po optužnici koju su Klarić i ostali poricali od početka postupka, zlostavljanja su započela u tadašnjem vojnom zatvoru u Gajevoj ulici, gdje je danas sjedište Državnog odvjetništva, a zarobljenici su potom premješteni u bivšu raketnu bazu JNA u Kerestincu. Tamo su premlaćivani, mučeni elektrošokovima, ali i prisiljavani na skidanje, oralni seks i masturbaciju. Seksualnom maltretiranju bilo je podvrgnuto i desetak zatočenih žena, a jedna od njih je od posljedica zlostavljanja pobacila. U zatvoru je bilo i fingiranih suđenja tijekom kojih su se zatvorenici međusobno morali tući.
Obrana je na optužbe odgovarala da su zarobljenike ispitivali agenti SIS-a, a više je svjedoka ustvrdilo da je u Kerestinec dolazio i tadašnji načelnik te službe Josip Perković. On je, međutim, tvrdio da taj zatvor nije bio pod nadležnošću njegove službe te da on osobno nikada nije bio u Kerestincu. No, posvjedočio je da su u tzv. crnoj sobi, koju su opisivali mnogi svjedoci, nakon prigovora Međunarodnog crvenog križa, pronađene sprave kojima su zatvorenici brutalno zlostavljani, često i seksualno.
Tijekom sedmomjesečnog suđenja ispitano je 80-ak svjedoka, uglavnom žrtava, od kojih su neki svjedočili video vezom iz Srbije, gdje žive od rata. Uz Perkovića svjedočili su još neki hrvatski ratni dužnosnici poput bivšeg šef vojne policije Mate Laušića i ratnog zapovjednika obrane grada Zagreba Darka Grdića.
