Petrić ima šest tisuća kupaca na svim kontinentima koji za brži, lakši i sigurniji rad, a posebno radi zaštite prijenosa podataka koriste neka od 24 programa što ih je osmislio i napisao prije nekoliko godina. Business.hr pronašao ga je u osječkom Tehnološkom parku, u zgradi bivše Crvene vojarne ustupljenoj osječkom Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, gdje se pridružio kolegi informatičaru i profesoru Miroslavu Katiću.
„Prodajem znanje i rješenja, a trgovina se sama odrađuje preko interneta. Polovicu klijenata čine Amerikanci, trećina su kupci iz EU, dosta ih je iz Indije, nešto malo iz Japana, a u posljednje vrijeme pojavljuju se i Kinezi. Naplata ide preko agencije u SAD-u koja nam svakog mjeseca uplaćuje novac umanjen za agencijsku proviziju. Imam još dvoje zaposlenih s kojima se nekad mjesecima ne vidim, ali smo u kontaktu i stalno na raspolaganju klijentima. Kada nas netko e-mailom obavijesti o problemu, jamčimo odgovor u roku dva sata, osim između 3 i 8 poslije ponoći“, ističe Petrić i navodi primjer:
„Jučer je čovjek odustao od moje komponente jer mu nešto nije dobro radilo. Moj ga je softver pitao: 'Zašto me mičeš?', a on je napisao zato što ne radi s novom verzijom jednog softvera. Odgovorio sam za deset minuta i pitao ga je li zainteresiran da probamo na drugi način. To sam noćas premostio i on je danas kupio komponentu. Važno je da ljudi vide da se bavite njihovim problemom i pošaljete im prijedlog rješenja“.
Petrićeve programe klijenti obično pronađu preko Googla jer mu je web stranica dobro optimizirana i čim se u tražilici potraži pojam „security components“ (sigurnosne komponente) ili sličan među najrelevantnijim odgovorima su i njegove web stranice na adresi www.weonlydo.com.
Prije sedam, osam godina Petrić je jedini u svijetu imao sigurnosnu komponentu SSH tehnologije koja omogućuje sigurnu razmjenu podataka između dvaju umreženih računala. Danas ima konkurenciju pa je i promet nešto manji, a uz to se prepolovila i vrijednost dolara. No njegova rješenja i dalje dobro kotiraju jer uvijek ubaci neku sitnicu koja kod kupaca prevagne pa se odluče za njegov proizvod. Kako nam je objasnio, poboljšanja mogu biti u rasponu od ugrađivanja novog modula kompresije podataka, što će omogućiti 20 posto brži prijenos podataka i klijentima uštedjeti vrijeme, do pukog ubacivanja primjerice crvene boje u grafičkom rješenju koje će se ljudima više svidjeti.
Proizvode prodaje pod brendom WeOnlyDosoftware. Želio je tako nazvati i svoju tvrtku, ali kako prije nisu bili dopušteni strani nazivi pronašao je kompromisno rješenje i dao joj latinski naziv Secure plus d.o.o.
Gotov proizvod prodaje za 200 dolara, a za nekoliko desetina dolara otklanja probleme koji nastanu u primjeni pa mjesečno zarađuje 15-ak tisuća dolara. Budući da je diplomirao matematiku-informatiku, zaposlio se na pola radnog vremena i kao profesor informatike za plaću od 2500 kuna.
„Obožavam djecu. Prošle sam godine otišao u Treću gimnaziju i pitao mogu li predavati pa su me primili. U međuvremenu sam vidio što školama treba i sada pišem softver koji će olakšati odvijanje nastave i komunikaciju između profesora i učenika. Mislim da bih to mogao dobro prodati jer bi sve naprednije škole u svijetu trebale biti zainteresirane za takav program. Evo banalnog primjera: često zaboravim da je peti sat nastave posljednji i djeca odu doma, a ja nisam rekao da ugase računala. Onda moram ručno gasiti 30 kompjutera. Kada izradim softver, to će program odraditi sam. Pritiskom na samo jednu tipku moći ću ugasiti sve njihove aplikacije osim onih s kojima želim raditi u nastavi. Uspostavit ću, primjerice, vezu između pametne ploče na zidu i njihovih monitora, pa ću svako dodatno objašnjenje koje učenik zatraži moći prikazati na ploči, a napisano na ploči prenijeti na njihova računala. Nije to nikakva nova tehnologija, ali je dovoljno da mnoge zainteresira. Taj program pišem u slobodno vrijeme kojega nemam dovoljno, u tri sata ujutro…“, iznio je Krešimir Petrić nove ideje.
