Minea otkriva: 'Odlučila sam se na novi korak i nije mi žao'

Prošla godina bila je prekretnica za pjevačicu i radijsku voditeljicu Mineu (48), obilježena mnogim profesionalnim i osobnim promjenama. Nakon više od desetljeća na televiziji, odlučila je preći u radijski eter, a njezina glazbena karijera proslavila je 30 godina velikim koncertom u Lisinskom. U razgovoru za Net.hr, Minea otkriva najveće izazove, poslovne promjene i planove za budućnost, te progovara o ljubavi koja joj daje snagu i energiju.

Foto: Dominik Brlečić

Nakon toliko godina na televiziji sada ste u radijskom eteru. Koliko vam je trebalo da se prilagodite novom formatu? 

Nekada u životu dođe period kada se zaželite promjena i želite nešto novo. Jednostavno, treba ići naprijed i mislim da je sada, nakon jedanaest godina rada na televiziji, došlo vrijeme za promjene, iako je bilo jako teško donijeti tu odluku. Međutim, želja za nečim drugim bila je puno jača.

Između ostalog, rad na televiziji dosta me sputavao u mojim koncertima i obavezama koje sam imala u vezi s glazbenom karijerom. Dosta toga sam propuštala i onda sam jednostavno odlučila napraviti taj korak. I zaista mi nije žao.

Otišla sam s televizije jer imam 70-ak koncerata godišnje, a na radiju imam slobodu uzeti slobodan dan na dane koncerata. U početku, kada sam otišla s televizije, nisam odmah planirala što i kako dalje. Jednostavno sam se htjela koncentrirati na svoju glazbenu karijeru. Kad sam dala otkaz i otišla s televizije, tada me još u devetom mjesecu očekivao moj veliki koncert u Lisinskom povodom 30 godina karijere i rođendana.

To mi je bila prva stvar na koju sam se htjela apsolutno koncentrirati i posvetiti tome. Nakon toga, imala sam jako puno koncerata koji su mi oduzimali i vrijeme i energiju. Jednostavno, da bi sve to funkcioniralo i da bih bila ja, trebala sam imati vrijeme za sebe. S vremenom sam odlučila prijeći na radio i prihvatiti ponudu koju sam dobila od Happy FM-a.

I zaista, moram reći da mi je to možda bila jedna od najboljih odluka i veselim joj se i sada.

Tada sam bila sretna i svaki novi dan me posebno ispunjavao. Drugačija atmosfera, drugačija radna okolina, prije svega ustajanje u 5:30, što mi je donijelo nove izazove u životu i zbog kojih sam prvo ispitala samu sebe mogu li ja to, ali želim i hoću.

I onda, kada sam donijela sve odluke, kada sam odlučila da je to to, rekla sam: „Idemo!“ I bilo je tu jako puno izazova.

Jako mi se sviđa rad u eteru i to je bila neka moja neostvarena želja još od davnina. Tako da sam si sada ispunila tu želju i mogu se istovremeno posvetiti svojoj glazbenoj karijeri.

Sad kreću ponovno koncerti nakon korizme i nema stajanja do kraja godine, tako da je moj život 100% ispunjen.

Iskreno, nisam se morala previše prilagođavati jer pričanje u eteru nije mi strano. Takva vrsta komunikacije nije mi nova, no ono što sam morala savladati bile su osnovne stvari vezane uz radijski posao, na kojima nisam imala iskustva.

Srećom, imam ekipu koja mi je pružila podršku, pomogla mi da se što brže osposobim i bila spremna podijeliti svoju želju i volju da me što prije uvede u sve aspekte rada. Zbog toga, prilagodba nije trajala dugo.

Najveća prilagodba bila je, zapravo, rano ustajanje i navikavanje na taj ritam. Nikad se neću potpuno naviknuti na rano dizanje, ali sada sam naučila funkcionirati i kako s vremenom sve to postaje lakše. Što više vremena prolazi, to mi ide sve bolje.

S obzirom na to da je "Happy jutro" ekipni projekt, kako se slažete s kolegama Dinom i Kristijanom? Što vam je najzabavnije u vašem zajedničkom radu?

Dino je prije svega mlada osoba puna veselja, energije i euforije. Fenomenalno je to što se savršeno nadopunjujemo na istoj valnoj duljini, a to je izuzetno važno za dvojac koji svaki dan radi u eteru. Kao što sam već spomenula, naš "klik" je stvarno nevjerojatan.

Dino, osim toga, ima iskustva u radijskom eteru. Proveo je neko vrijeme radeći u tom okruženju, tako da je zaista sjajno imati sugovornika koji potpuno razumije što treba raditi, kako i kada, i koji nema straha. Naprotiv, on je zaista opušten i komunikativan, što mi se jako sviđa kod njega.

Tu je i Kristijan, koji drži palicu u svojim rukama. Što se tiče producentskog dijela emisije, Kristijan je povremeno s nama u eteru, i to je još jedan sjajan element našeg tima.

Najviše mi imponira što su to mladi ljudi željni dobrih projekata, koji žele pokazati sav potencijal koji posjeduju i sve što znaju. Njihova strast za radom me zaista pokreće.

Znam da kad se okružite dobrim i kvalitetnim ljudima, oni mogu biti i mladi, i to samo olakšava sve. Zaista me motiviraju, tako da moj odgovor na pitanje o suradnji s njima je - raditi s njima je stvarno super.

Rekli ste da zapravo niste jutarnji tip. Kako onda izgleda vaš dan nakon što zazvoni alarm? Je li to i dalje borba sa samom sobom ili ste se s vremenom navikli? 

Definitivno nisam jutarnji tip, i cijeli moj život bio je baziran na noćima i nastupima koji su obično počinjali u kasnim noćnim satima. Naravno, bilo je i onih rijetkih nastupa u nešto ranijim satima, ali uvijek sam voljela spavati ujutro.

Dok sam radila na televiziji, ustajala bih oko 8 ili pola 9, pa bi onda išla na posao. Ovaj jutarnji ritam, ustajanje u 5:30 svakog dana, za mene je stvarno veliki korak. Kao što sam već spomenula, mislim da se nikad neću potpuno naviknuti na to i da će to uvijek biti borba, pogotovo kad zazvoni alarm. I dalje osjećam taj stres, kao i prvog dana.

U početku sam to morala, a nakon što smo završavali show oko 11, pripremali smo emisiju za drugi dan do 12. Tada bih došla doma i morala odspavati barem sat ili dva kako bih se uopće mogla oporaviti i funkcionirati ostatak dana.

Sada, nakon skoro dva mjeseca, ide puno lakše. Funkcioniram puno bolje i nije više toliko teško izdržati cijeli dan. Naravno, još uvijek imam svojih kriznih razdoblja, ali sad uspijevam izdržati sve do navečer. Nekada mi je bilo nepojmljivo leći između 10 i 11 sati, a sada to funkcionira bez problema. No, vidjet ćemo kako ću podnijeti kad počnu učestali koncerti.

S obzirom na to da sada, kad je manje koncerata, vikendom obavim nastupe, pa se oporavim prespavavši cijelu nedjelju i u ponedjeljak već funkcioniram, bit će interesantno vidjeti kako će izgledati ritam kad koncerti postanu učestaliji nakon korizme.

Postoji li neka rutina bez koje ne izlazite iz kuće – kava, tišina, skincare...?

Dakle, ustanem, tuširam se desetak minuta, pokušavam doći sebi i progledati.

Prvo sam jako usporena, sve mi je zbunjeno, još uvijek nisam potpuno "budna". Nekad mi treba nekoliko sekundi da se uopće sjetim gdje sam krenula i što sam htjela.

Međutim, kava je obavezna. Prvo skuham kavu, a onda polako krećem s pripremama. Šminka i sve što ide uz to – minimalno, samo osnovno. Dan prije pripremim što ću obući jer kroz jutro za to nema apsolutno vremena.

Onda krenem, i od 7 sati već sam "k’o ptičica" na radiju.

Tad se budim, dolazim do sebe, i to je onda najvažniji trenutak. Mozak počne funkcionirati, sve postaje jasnije.

Da ste me ovo pitali prije godinu dana, možda čak i prije četiri mjeseca, rekla bih vam da je to nemoguće. Ali eto, čuda se ipak događaju.

Foto: Privatna arhiva

Nedavno ste bili u centru pažnje zbog informacije da ste trebali postati voditeljica na Hype TV-u, ali je projekt na kraju otkazan. Kako ste se osjećali zbog te promjene plana i što mislite o cijeloj situaciji kako se odvila?

Znate što, što se tiče Hypa, više ne bih trošila puno riječi. Što se tiče Hype televizije, ja sam tu priču već davno završila i ostavila iza sebe. Hype TV mi je ponudio angažman, no odbila sam ga.

Činjenica je da je bilo mnogo netočnih informacija. Otišla sam s Nove TV i objasnila razloge zašto sam to učinila. Nije bilo nikakvog otkaza ni nezadovoljstva s njihove strane.

Jednostavno sam tako odlučila, a što se tiče Hypa, to je prošla priča. Pospremila sam je u svoju ladicu i kao da se nikada nije dogodila.

Kako se pripremate za nastup? Postoji li neki ritual ili rutina koju uvijek slijedite prije nego što izađete na pozornicu?

Mene strašno vesele i raduju moji koncerti, izlazak na binu je za mene uvijek nešto posebno. Svaki put je to novi adrenalin i nova želja da osjetim energiju koju ja dajem publici, a koju publika meni vraća.

Nemam nekih posebnih rituala, jednostavno se prepustim trenutku. Više puta sam već rekla da volim taj osjećaj. Za mene to nije posao, to je nešto što volim i u čemu uživam. Nema većeg veselja nego kada uspijem uspostaviti kontakt s publikom i stvoriti tu posebnu energiju, a onda zajedno napravimo ludu večer o kojoj ćemo pričati i koju ćemo pamtiti.

Zahvaljujući Bogu i mojoj publici, svaki moj koncert ima dobru vibru i pozitivnu energiju. Vraćam se stalno na mjesta na kojima sam bila, a to znači da je ekipi bilo dobro. Veseli me kada dobijem feedback da je sve bilo super i da su ljudi prezadovoljni onim što se dogodilo te večeri.

Nemam nikakve posebne rituale. Bitno mi je samo da svi budu dobro i da smo svi dobre volje, pozitivni, veseli i opušteni kad izlazimo na pozornicu.

Ono što me čini sretnom je moj bend, bez kojeg ne idem nigdje. Koncerti su nezamislivi bez njih, a dok sve funkcionira onako kako treba i dok publika voli sve što zajedno radimo, mislim da ću pjevati još 100 godina.

Foto: Dario Lepoglavec

Imate li neku nezaboravnu anegdotu s nastupa koja vas uvijek nasmije?

Što se tiče anegdota, uvijek je teško sjetiti se nečega odjednom, ali tijekom 30 godina glazbene karijere bilo ih je mnogo. Najvažnije je da su sve te anegdote bile smiješne, zabavne i simpatične, bez negativnih konotacija.

Planirate li u budućnosti održati neki veliki koncert ili turneju? Ima li nešto posebno što biste željeli ostvariti u pogledu nastupa?

Veliki korak za mene bio je solistički koncert 17.9. u Lisinskom, kojim sam obilježila 30 godina karijere, upravo na svoj rođendan. To je bila „točkica na i“ mog putovanja, nešto na što s ponosom gledam kad se osvrnem.

Što se tiče velikih koncerata, nastupam vrlo često i za mene je svaki koncert važan. Ljeto je gotovo, već se puni raspored za jesen, šest, sedam, osam mjeseci unaprijed. Imamo puno upita za koncerte i ne razmišljam o tome je li koncert mali ili veliki, niti kakav je prostor.

Meni je bitno da putujem sa svojim bendom i da večer bude prava zabava. Bez obzira na to kako ćemo ga nazvati, cilj je uvijek dati maksimum i uspostaviti kontakt s publikom, što je najvažnije.

Što se tiče mog odnosa s publikom, za mene je svaki koncert jednako važan, bilo da je to 100, 500 ili 12.000 ljudi. Uvijek isto uživam i uvijek dajem maksimum, jer broj ljudi u publici nije presudan. Čak i da dvoje ljudi stoji ispred mene, nastupit ću s istim entuzijazmom.

Na sreću, naši koncerti su uvijek dobro posjećeni, ali brojka nije bitna za ono što želim dati svojoj publici.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Balansiranje privatnog života i karijere

Dugo ste prilično tajanstveni kada je riječ o vašem ljubavnom životu. Postoji li netko poseban u vašem životu i koliko vam je važno zadržati taj dio privatnosti? Kako uopće uspijevate balansirati između zahtjevnog posla i privatnog života?  

Moj privatni život uvijek mi je bio važan, i godinama već pokušavam izgraditi ravnotežu u tom segmentu. Od samih početaka trudim se držati ga po strani.

Puno puta su me pitali zašto ne govorim više o tome, zašto ne otkrivam detalje. Jednostavno, nisam taj tip. Poštujem ljude iz svog privatnog života koji nisu odabrali ovu profesiju, nisu javne osobe, ali su tu sa mnom. Nema potrebe o njima govoriti ili pisati, i to prije svega cijenim i poštujem.

Stotinu puta sam rekla da živim od ljubavi i za ljubav. To je ključna karika u mom životu koja me čini sretnom i omogućuje mi da funkcioniram. A da, sretna sam. Imam ispunjen privatni život i nastavit ću ga držati za sebe, podalje od javnosti.

Naravno, ako se nešto bitno dogodi, neću to skrivati. Ako netko napiše nešto što je istina, neću lagati, ali nikad neću koristiti svoj privatni život kao povod za obraćanje javnosti. To nije nešto o čemu bih iznosila detalje u medijima.

Mogu reći da sam trenutačno vrlo sretna i zadovoljna, i u meni ima ljubavi u nedogled.

Kako izgleda vaš slobodan dan kada nemate poslovnih obaveza? Iskoristite li ga prvenstveno za odmor i nadoknađivanje sna ili ste ipak osoba koja voli biti u pokretu, družiti se i vrijeme posvetiti aktivnostima koje vas vesele?

Pokušavam jednostavno ispunjavati sebi želje koje me vesele. Ako želim otići u prirodu, odem. Ako mi se želi popiti kava na suncu, sjednem i uživam u tome s prijateljima. Ručak, večera, druženje, roštilj – radim stvari koje me vesele. To nisu velike, megalomanske stvari koje bi mi nešto značile u životu. Mnogo mi više znače prijatelji i ljudi koje volim, te ispunjavanje tih trenutaka na način koji me čini sretnom.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

S obzirom na tempo kojim radite, kako održavate energiju i brinete o svom fizičkom i mentalnom zdravlju? Postoji li nešto što si rado priuštite kada imate trenutak samo za sebe?

Što se tiče fizičkog zdravlja, obavezno vježbam dva do tri puta tjedno, a po mogućnosti i više. Za sada se držim tih tri puta tjedno, a često volim prošetati oko Jaruna, što me opušta, pogotovo kad je lijepo vrijeme. Zimi sam imala kratku pauzu, a sada se ponovno vraćam tome. To su najobičniji, opušteni trenuci koji me čine sretnom i zadovoljnom.

Ljubav koju imam prema masažama traje oduvijek. Obavezno barem jednom mjesečno, a ponekad i više, iako to sada radim rjeđe. U zadnje vrijeme nastojim si priuštiti wellness ili nešto slično, kao način da se opustim. Bazeni, sauna, masaže – sve te blagodati čine dobro za moj organizam.

Naravno, brinem i o unosu vitamina i minerala, jer želim da moj organizam funkcionira kako treba. Dakle, to su neke od najjednostavnijih stvari, ali zaista mi puno znače.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Nije kraj iznadprosječnoj toplini, ali stiže i kiša: RTL-ov meteorolog otkrio kad nam stiže preokret