Vjetar koji lomi grane drveća i pri kojem je hodanje sasvim otežano i gotovo nemoguće u stručnoj meteorološkoj literaturi naziva se olujnim vjetrom. Brzine koja se pritom razvijaju negdje su između 75 i 90 kilometara na sat, a na udare još i znatno više.
Takve brzine uobičajene su i česte u primorju i Dalmaciji, način života i gradnje uglavnom je prilagođen klimi s čestim olujnim vjetrom. Međutim, isti takav vjetar u kontinentalnim područjima često oštećuje infrastrukturu, uništava poljoprivredne usjeve, ruši stabla, često uništava i imovinu.
Koliko smo puta samo vidjeli snimke otkidanja nedovoljno učvršćenih limenih krovova ili crijepova, ponekad čak tek naslaganih na drvenu konstrukciju krova, što nema baš nikakve šanse odoljeti olujnim udarima vjetra.
Unazad deset godina u Zagrebu imamo prosječno dva dana godišnje olujan vjetar, a što je više nego u razdoblju između 2000. i 2009. godine kada je takvih dana godišnje u prosjeku bilo - samo jedan.
Neka vas ne zavara, rekorder je 1984. godina sa šest olujnih dana, najviše otkako postoje dostupni podaci za Zagreb, ali prosječna godišnja učestalost se ipak neumitno povećava.
Sva akumulirana toplina snažan je potencijal za izrazite, ekstremne pojave koje se događaju, a koje će u sve toplijoj i vlažnijoj budućoj atmosferi zasigurno biti češće i intenzivnije.
Akumulirana toplina potencijal je za ekstremne pojave, a u sve toplijoj i vlažnijoj atmosferi savršeno je jasno da će ovakve pojave biti sve češće.
Pojava tornada na kopnu nije neuobičajena. Međutim, scene kakve smo gledali u Češkoj koju je krajem lipnja poharao jedan takav, mogle bi prema scenarijima globalnog zatopljenja postati češće, možda čak i uobičajene.
U Pločama je 4. kolovoza 1981. godine izmjerena dosad najviša temperatura u Hrvatskoj, 42,8 °C. Iako taj rekord nije oboren u službenom mjerenju, zadnjih desetak godina u prosjeku su bile toplije nego one iz prethodnog desetljeća. Češći su i topinski valovi.
Budućnost je sažeta u tri riječi: toplije, kišnije i sušnije. Ekstrema je bilo i bit će ih i dalje, samo što će biti sve razorniji i bit će ih sve više.
Gromade leda od 14 kilograma
Povijesni zapisi, veće ili manje pouzdanosti, kažu tako da je 1537. godine u Bologni padala tuča u komadima do 14 kilograma. U noći sa 10. na11. listopada 1979. na području Splita, padala je, pak, tuča veličine teniske loptice.
Scene kakve su viđene prošli mjesec u poplavama u Njemačkoj ili pri tuči u Italiji koja je razbila na desetke automobila na autocesti, nisu dakle nezabilježene, ali sada se javljaju češće.
U poplavi 17. srpnja 1962. godine na području Nove Gradiške utopilo se pet ljudi. Samo, velika zagrebačka bujična poplava iz 2020., koja je ostala u sjeni pandemije i potresa, poplava u Gunji, nedavna bujična poplava kod Našica, i to već druga posljednjih godina u tom kraju... sve to dogodilo se u samo zadnjih deset godina.
11. srpnja1970. pijavica je zahvatila Veneciju, bilo je 36 mrtvih i 500 ozljeđenih. 21. lipnja 1999. tornado je počupao na desetke stoljetnih stabala bukve na Psunju, a 2013. godine ciklona Teodor je srušila na tisuće stabala na Medvednici. 7. listopada 1956. pored Vrsara u Istri primjećeno je 17 pijavica.
Većina nepovoljnih vremenskih prilika već se događala kroz povijest, ali je vrlo izgledno da će većina nas biti svjedoci sve češćih nevremena i esktrema. Što sušnijih, što toplijih i što kišnijih. Osnovna zadaća, uz očuvanje prirodnih resursa je prilagođavanje načina gradnje, poljoprivrednih kultura i mjesta života u budućnosti.
