Supstance PFAS (perfluoroalkil i polifluoroalkil) prisutne su u našem okolišu posljednjih šezdesetak godina, a studija kemičara s britanskog Sveučilišta Lancaster otkrila je da se velika količina navedenih supstanci ispušta u prirodu zbog otapanja ledenjaka na Arktiku, piše Science Alert .

Perfluoroalkil i polifluoroalkil tvari su koje se teško razgrađuju u okolišu; neke od njih zadržavaju se u organizmima ljudi i životinja, a neke mogu biti kancerogene, dovesti do hormonalnih poremećaja i oštećenja imunološkog sustava. Znanstvene ih studije povezuju ih s oštećenjima jetre i problemima s rastom fetusa. Koriste se u raznim proizvodima, od kutija za pizze do pjena kojima se gase požari. Ne nastaju naravno na Arktiku, ali se tamo talože.

Prema studiji koncentracija PFAS supstanci u ledenom moru kod Arktika su usko povezane sa slanošću mora. Što je slanije more, u njemu je veća koncentracija PFAS supstanci. 

Glavni problem je zagrijavanje planeta zbog kojeg ciklus otapanja i smrzavanja leda stvaraju džepove vode s visokom koncentracijom slanoće, "pakiraju" PFAS supstance u male bazene te se one kasnije oslobađaju u okoliš.

"Promjenjiva priroda morskog leda, s ranijim i nestabilnim razdobljima otapanja, mogla bi utjecati na promjenu u stvaranju i oslobađanju onečišćujućih tvari zajedno s ključnim hranjivim tvarima", tvrdi kemičar Crispin Halsall sa Sveučilišta Lancaster.

Ranija istraživanja pokazala su da su koncentracije PFAS supstanci u površinskoj morskoj vodi blizu mjesta na kojem se otapa led Arktika bile i do dva puta veće od očitanja zabilježenih u Sjevernom moru.

Izveli kontrolirani eksperiment

Kako bi detaljnije istražili kako dolazi do oslobađanja tih kemikalija, tim sa Sveučilišta Lancaster je upotrijebio komoru s umjetnim morskim ledom za izvođenje kontroliranih pokusa koji su mjerili kretanje supstanci između vode i leda tijekom otapanja.

{"RELATED":/4078996}

U početku, dok se led topi, voda sadrži veliki postotak otopljene soli. Tim je otkrio da ta voda sadrži i veliku količinu PFAS supstanci. Duga razdoblja odmrzavanja na Arktiku oslobađaju PFAS supstance i uzrokuju redovitije miješanje s otopljenim snijegom, što može biti razlog za povećanje koncentracije onečišćenja, navodi se u studiji.

Autori studije ističu da je problem u tome što Arktičkim oceanom dominira jednogodišnji led koji zamjenjuje led formiran tijekom posljednjih godina. Jednom kada se novi led počne otapati, navodi se u studiji, on može dodatno koncentrirati PFAS supstance što stvara neposredni problem za organizme na dnu arktičkog prehrambenog lanca.

"Sada su potrebni kontrolirani eksperimenti, zajedno s pažljivim promatračkim studijama na terenu za razumijevanje ovih složenih, ali potencijalno važnih procesa, osobito s obzirom na kemijsku izloženost organizama na dnu arktičkog prehrambenog lanca", zaključuju istraživači u studiji.