HŽ zbog ušteda od 24. travnja ukida 22 vlaka i za 321 reducira vozni red - i to uglavnom vikendom i blagdanom.
Iako nadležni objašnjavaju da se nijedna linija ne ukida potpuno, sindikati i putnici su bijesni - osobito zbog apsurda da su neke pruge netom obnovljene.
O svemu tome je s ministrom prometa Sinišom Hajdašem
Dončićem razgovarao Ivan Vrdoljak.
Znamo da je željeznica u Hrvatskoj, kao u drugim zemljama,
socijalna kategorija, ali postavlja se pitanje je li Uprava HŽ
Putničkoh mogla napraviti jače uštede na nekim drugim stavkama,
umjesto da se ide u masovna otkazivanja linija.
Ne radi se masovnom otkazivanju linija, radi se većinom o
redukciji postojećih linija. A odgovor na vaše prvo pitanje je
zapravo ne, pošto je iz sustava HŽ Putničkog do sada izašlo 500
ljudi, a sa druge strane, do konca plana rekonstruiranja, koji
mora biti odobren od strane Europske komisije, očekuje se dalje
smanjivanje broja zaposlenih. Dakle, prvo za 300, a onda za
200. A najveći trošak su nam zapravo vlakovi, električna
energija, najam trase. Dakle nema previše mogućnosti za
smanjivanje nekih troškova, a cilj ministarstva je da HŽ
Putnički, kao poduzeće, ne doživi stečaj. Dakle ono mora biti
ekonomski neovisno i mora obavljati svoju osnovnu ulogu i
standard koji propisuje ministarstvo. Tu postavljamo jedno
ključno pitanje, koliko je država, odnosno ministarstvo spremno
dati po određenom putniku. Svakako nije spremno dati 500 kuna po
putniku, ne po vlaku, na nekim linijama gdje postoji premali broj
putnika. Više se isplati, da se malo našalim, kupiti tom putniku
osobni automobil, nego i dalje sufinancirati nešto što je ne
rentabilno, nego ekonomski neisplativo i vodi samoubojstvu
poduzeća, a to je HŽ Putnički.
Evo jednog apsurda, primjer pruge Banova Jaruga -
Daruvar. Nije li apsurdno da se sada tamo vlakovi zamjenjuju
autobusima, a pruga je nedavno obnovljena baš za putnički
prijevoz, a ne za teretni prijevoz. Što nije to onda bacanje
novca?
Ne, to nije bacanje novca jer HŽ Infrastruktura većinom lokalne
pruge zamjenjuje onim materijalom koji skida sa glavnih
nacionalnih pruga, odnosno europskih koridora. Sa druge strane,
ta pruga je definitivno samo privremeno ukinuta jer postoji jedan
objekt, dakle jedan most na toj pruzi koji mora biti pogodan za
prijevoz tereta. To vam govorim jer se upravo najveći radovi
očekuju na toj ekstenziji. Htio bih da radimo razliku između
ulaganja infrastrukture, koja dakle mora ulagati u male lokalne,
regionalne pruge, ali to ne znači da će u budućnosti voziti HŽ
Putnički na tim prugama, nego se otvara mogućnost da kroz
propisani minimalni standard, koji će sufinancirat država,
uključi se i regionalna zajednica sa privatnim operaterima...
Zašto bi privatni operateri tu vozili ako čak ni HŽ nema
financijskog interesa ni isplativosti?
Naglasio sam da, primjerice, kao u Italiji i kombinaciji
regionalne samouprave i privatnog operatera postoji 'win-win'
situacija gdje regionalna samouprava može nabaviti same vlakove
koji mogu biti pogodniji za vožnju tim prugama. Ovo nije
prebacivanje loptice na regionalnu samoupravu. Kod nas još uvijek
sve plaća država, u drugim državama Europske unije je to
kombinirani sistem.
Prije ste spominjali da želite vratiti ljude na
željeznice pošto se pruge masovno ukidaju, a ljudi se sve više
odriču željezničkog prijevoza.
Pruge se ne ukidaju, ukidaju se linije vikendom. HŽ Putnički
nabavlja 44 nova vlaka, a za 13 mjeseci će prvi vlak biti ovdje
na prugama. U Hrvatskoj živi 4 milijuna stanovnika, moramo
shvatiti u kojem smo obujmu i moramo razvijati željeznički promet
gdje je on i ekonomska i socijalna kategorija - to su četiri
velike urbane aglomeracije u urbanom transportu. To je opet
pogodno za sufinanciranje od strane EU, a s druge strane imamo
koridorske pruge koje su namijenjene prijevozu robe, a ne toliko
putnika. Budimo realni, kad pruga bude nova, elektrificirana,
brza i dvokolosječna do Rijeke, vrlo teško će privući putnike jer
je uvijek brže i bolje doći autobusom ili autom.
Koja je vaša poruka putnicima koji su prilično ljutiti
zbog ovoga?
Onaj tko radi reforme, ima i određenih problema i upravo promjene
društva iziskuju šumove u komunikaciji, ali mogu biti
sigurni će od 15 mjeseci nadalje, kad dođu novi vlakovi, putnici
će se duplo brže i udobnije voziti. Isto tako je moja poruka da
svaka regionalna samopuprava s privatnim partnerima može i sama
obavljati tu uslugu, a država je ona koja će propisati minimalni
standard sufinanciranja.
