Virtualni svijet Elvisa J. Kurtovića
"Zvijezda 50-th, 60-tih, 70-tih..", a sada i 2000-tih, turbo popularni čovjek iz raje Elvis J.
Pjesnici su čuđenje u svijetu...
Siromašni pjesnici nikom više nisu interesantni. Davno su prošla vremena kada su propalice na igrankama prilazile djevojkama i nešto im dugo šaputale... Jednu svoju prijateljicu tako sam u disku upitao: "Majke ti šta ti je ovaj bezubi tip toliko pričao, znam ga dobro (nisam odmah rekao da je džeparos)?". Ona je rekla: "Ma pusti ga,neki pjesnik..."
U surovoj okolini umjetnici ne uspijevaju da prošire krug svojih poklonika ni na blisku okolinu. Tako je jedan stari mostarski slikar majstoru koji mu je popravio "Spačeka" ponudio da, pošto nije bio pri parama, troškove popravke participira u nekoj od svojih slika. Majstor ga je saslušao, izvadio jednu novčanicu od 100 dinara (onu sa konjanikom) i rekao: "Vakih ti meni slika slikaru naslikaj!"
Kao mladi umjetnik često sam se pitao dali bih više volio biti Van Gogh ili pjevač narodne muzike Halid X. Van Goghove slike se danas prodaju za milione dolara, a u životu je prodao samo dvije (brat mu ih je kupio iz sažaljenja), dok pomenuti pjevač, mada možda nije umjetnik Van Goghovog ranga, ima mercedes, kuću trokatnicu i veliki broj Armany odijela. Obično dilemu riješim tako što pozajmim pare od brata...
Prije petnaestak godina kad sam se počeo baviti rock muzikom, bila su aktualna okupljanja mladih umjetnika iz raznih oblasti po manifestacijama tipa "Mladost Sutjeske". Tu sam vidio koliko nas muzičare mrze mladi pijani pjesnici u prljavom jeainsu koji se bezuspješno šlepaju sekretaricama komandanata omladinskih radnih brigada. A one sve zaljubljene u Lošu i Bajagu! Mladi slikari bili su puno simpatičniji, valjda imaju estetske kriteriji, znaju i malo da se ušminkaju i samo ponekad da budu boemi, tačno onoliko koliko to glupače mogu da razumiju. Oni nas nisu mrzili, a svi zajedno smo zavidili fudbalerima...itd...
Danas postoje škole za profesionalne umjetnike. Danas se mladi, uglavnom potomci poznatih umjetnika, upisuju na umjetničke akademije, ne gubeći vrijeme kao Čehov, koji je cijeli život bio doktor, ili Bruce Willis koji je bio vodoinstalater. Kad devetnaestogodišnjaci predaju svoje seminarske radove na prvoj godini dramaturgije, kako se požalio jedan profesor, od 20 drama 17 ima isti zaplet: glavnom junaku je cura zatrudnila!
Naši današnji rokeri također pjevaju o onome što jedino poznaju: o teškom životu narkomana. Tako da imate čitav niz pjesama na isti kalup: "mene niko ne razumije, mene niko ne shvata, mama i tata mi ne daju pare za drogu"...itd...tako da mladi umjetnici postaju lak plijen Siniše Vuce: "Od kako su rokeri počeli da pjevaju po kazalištima, ja ne idem na predstave jer se bojim da ću sjesti na narkomansku špricu...".
Teško bih vam mogao odgovoriti na pitanje dali je svako ko završi umjetničku akademiju umjetnik. Pošto po struci nisam umjetnik, nego građevinac, mogu vam samo dati par formula i definicija koje sam pronašao u literaturi:
U našoj povremenoj rubrici "Elvis putuje svijetom i bira za vas" donosimo vam pjevača Drageca Dotepenca i njegovu verziju hita Ricky Martina koja se zove "Davor iz Ritmo Locca" u Mp3 formatu.