Kao i mnogi Hrvati, i Slobodan Mufić svoju je sreću odlučili potražiti izvan Lijepe Naše, točnije, u Švedskoj. Ondje živi sa suprugom i kćeri, koju je u kolovozu prošle godine želio upisati u školu. 

Prepričao je inspirativni razgovor koji je vodio s ravnateljem osnovne škole koji je u kratkom vremenu postao hit na Facebooku. Oduševljeni korisnici nisu štedjeli s komentarima divljenja, a većini Hrvata, ali i stanovnika susjednih nam zemalja ovakva se priča čini kao bajka. 

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

"Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana. Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati. On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri. Mi: Znate, ona ne zna švedski. On: Dobro, naučit će. Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu? On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom. Mi: Što Leona treba ponijeti u školu? On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice... sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna. Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad? On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju. Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu? On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski. Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom. On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi. Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik? On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu. Mi: To je na suprotnoj strani grada... On: Nema problema, naručit ćemo taksi. Mi: Taksi? On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.  I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika."