Prvi put nakon pravomoćne presude izvršni direktor mađarskog mola Zsolt Hernadi dao je ekskluzivni intervju RTL-ovoj Damiri Gregoret. Proteklih devet godina nije dao nijedan intervju hrvatskim medijima, a upravo je u ovom tjednu hrvatski Ustavni sud odbio njegovu tužbu.
S obzirom na da to da iz Mađarske ne smije izaći do 2031. godine, novinarka ga je upitala putuje li uopće te kako funkcionira njegov privatni, ali i poslovni život s obzirom na to da je na čelu jedne od najvećih tvrtki u regiji.
"Pa, bilo je teško objasniti mojoj djeci da sada tata neće putovati s njima, možda na lijepi odmor na hrvatsku obalu ili negdje drugdje u svijetu. Ali općenito, ne poslujemo i posao ne planiramo na temelju toga koliko ja putujem, već na temelju onoga što riješimo, napravimo zajedno s našim kolegama.
To mi je najmanje smetalo u poslovnom svijetu, uglavnom zato što, kad je izašla prva, pa potom i druga presuda arbitražnog suda, a na temelju istih tih presuda su svi u poslovnom svijetu rekli, 'pa to je onda potpuno neshvatljiv i nedokučiv proces'. Može se živjeti ovako, bez daljnjega, ali kao privatnoj osobi to je bila vrlo neugodna stvar, pogotovo u početku."
'Sudovi su se izjasnili da nije bilo podmićivanja'
Objasnio je i kako sve te argumente nije došao objasniti hrvatskim sudovima jer nikakav poziv nije dobio.
"Jedan od razloga tomu bio je i taj što je identična istraga provedena i u Mađarskoj, izvršeni su pretresi, izuzeta je dokumentacija te je na temelju toga utvrđeno da se nije dogodilo ono čime me se teretilo u Hrvatskoj.
Nakon toga su, međutim, mađarska pravosudna tijela, na upit hrvatskih pravosudnih tijela, kazala da ne vide zajamčeno načelo jednakog tretmana, što je temeljno pravo u EU, a što su u cijelosti potvrdili međunarodni arbitražni sudovi.
Međunarodni arbitražni sudovi, ne samo da su se izjasnili da nije bilo podmićivanja, nego su kvalificirali i sam postupak u Hrvatskoj, uključujući i tzv. krunskog svjedoka."
'Sanaderu nisam davao mito'
Hernadi tvrdi kako nije dao mito Ivi Sanaderu, ali i kako su to uspjeli dokazati, odnosno da nitko nije ni uspio dokazati suprotno.
"Vjerujemo li jednoj jedinoj osobi? Njegovo ime je Robert Ježić, koji je u ovom slučaju bio donekle pristran, jer je bio u zatvoru kada se sjetio da se ovdje dogodilo nešto poput podmićivanja, a sud poslije nije zanimalo ni u čijem je vlasništvu tvrtka kojoj je plaćeno tih pet milijuna eura, a što Robert Ježić nikad nije rekao.
Međunarodni sudovi su to istraživali, nisu se libili istražiti i na temelju toga su zaključili da ne postoji sud u civiliziranom svijetu koji bi Roberta Ježića mogao svrstati u pouzdane svjedoke. Na temelju toga, međutim, ako on nije pouzdan svjedok, sve što je rekao ne može se potvrditi u tom obliku.
Zsolt Hernádi se nigdje nije pojavio, Zsolta Hernádija nigdje nema, nisu uspjeli pokazati transfere ili bilo što drugo, postoji samo jedna stvar: 'To je rekao Robert Ježić'."
'INA je bila tvrtka koja je loše funkcionirala'
U 2000-ima je INA bila i veća i značajnija firma od MOL-a, dok je 23 godine kasnije u potpunosti drugačije situacija. Je li vaš plan zaista bio da postanete strateški partner ili ste planski ušli u tu priču kako biste preko INA-e povećali i pojačali MOL, upitala je novinarka Hernadija.
"Godine 2003. mi smo kupili 25 posto Ine. Na potpuno javnom natječaju, za Inu su se natjecali OMV i MOL, a treći igrač, ruska kompanija, Rosnjeft, povukao se usred postupka, ostali smo nas dvoje, pod istim uvjetima, s istim ugovorima, koji su već unaprijed potpisani, jedino pitanje bilo je: tko nudi višu cijenu.
Tako je ušao MOL. Je li kompanija veća ili manja, ja na to mogu samo reći da je Ina bila tvrtka koja je loše funkcionirala i čiji svi pokazatelji su se stalno pogoršavali. Svi njeni pokazatelji kontinuirano su se pogoršavati.
'Da nismo preuzeli kontrolu nad Inom, ona bi bila likvidirana i raskomadana'
Mi smo Inu preuzeli 2009. Između 2003. i 2009. mi nismo preuzeli Inu. Nismo mi upravljali Inom. Mi smo sjedili tamo, nismo dopustili donošenje određenih odluka koje su bile u našoj nadležnosti, ali inače nismo upravljali Inom. Inom je upravljala hrvatska država. Inom su upravljali menadžeri koje je postavila hrvatska država. Kad smo je preuzeli 2009., bilo je to zato što je Ina 2008. praktički otišla u stečaj.
Ne radi se o tome tko je bio bolji ili tko nije. U međuvremenu, MOL je 2000. godine kupio Slovnaft, a potom i cjelokupnu Shellovu aktivu u Rumunjskoj, otišli smo van, išli svuda, a u međuvremenu se u Ini počelo razmišljati o tomu 'je li dobro što smo ovo prodali Mađarima, ovih 25 posto'.
To me pomalo i boljelo, jer su uvijek spominjali Mađare. MOL je inače međunarodna kompanija, ovdje u ovoj lijepoj zgradi gdje se nalazimo, čak 20 posto zaposlenih nisu Mađari. Ima svakakvih nacionalnosti, a ovdje u zgradi radi i dosta Hrvata. Kad su govorili: 'prodali smo Mađarima, to je bio najveći problem'.
Na to kažem, zar se nisu trebali baviti time da Ina dobro radi? Do 2008. Ina je bankrotirala. Da nismo preuzeli kontrolu nad Inom, ona bi bila likvidirana i raskomadana. Bilo je ljudi koji su bili zainteresirani za to, jer su mogli uzeti dijelove iste."
'Razgovaralo se...'
Novinarka ga je upitala i je li ga netko iz Vlade kontaktirao, možda konkretno s nekom ponudom ili nekim jasnijim znakom da su zainteresirani za otkup.
"Razgovaralo se, radile su se studije, određivale cijene, na što smo mi uvijek govorili: "nemojte se šaliti". Naravno, i ja mogu reći da nam netko dade nešto za 15 dolara, a čija je vrijednost red veličine veća.
Jednostavno, u ovome se zapravo ništa opipljivo nije dogodilo, a moram dodati i kako nama to i nije u interesu. Jer nama je i dalje u interesu da INA bude tvrtka koja dobro funkcionira, jedna od determinativnih energetskih kompanija u srednjoj Europi. Što je ona, inače, već i danas."
Cijeli intervju možete pogledati u prilogu RTL-a.
