Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko objavio je dirljivi status o posljednjem razgovoru s tragično preminulim novinarom Vladimirom Matijanićem s kojim se čuo dan prije njegove smrti.
"Jedan dan se šalio kako su ga doktori isprepadali krivim nalazima. Ni u snu nije bilo da će brzo otići", napisao je Zovko još jednom podcravajući kako je Matijanić imao empatiju za slabije.
Uputio je i oštru poruku u ime svih novinara i kolega pokojnog Vlade.
"Mi novinari, njegovi kolege, prijatelji nikada, ali nikada nećemo, ministre Beroš i gospodo iz KBC Split, prestati postavljati pitanja dok ne dobijemo sve odgovore i dok netko ne plati za ovo što se je dogodilo. Varate se ako mislite da se ovo samo tako može zataškati".
Objavu Hrvoja Zovka na Facebooku prenosimo u cijelosti:
"Vladu Matijanića sam više puta čuo preko telefona nego što smo se u životu uživo vidjeli, ali sam imao osjećaj kao da se znamo cijeli život. Dan prije njegove smrti nazvao sam ga i rekao: "Oprosti ako te smetam ili ako sam te probudio…", a on je odgovorio: "Ma ne smetaš, malo sam promukao, imam koronu."
Razgovarali smo nekih desetak minuta o svemu i svačemu, raspitivao se što će biti s televizijskim kolegama koji su dan ranije dobili otkaze. Pitao je zna li se gdje će sada i tako. Uvijek je imao empatiju za slabije. To je bio on. Taj razgovor bio je jedan od nekoliko njih ovog ljeta.
Jedan dan se šalio kako su ga doktori isprepadali krivim nalazima. Ni u snu nije bilo da će brzo otići. Sjećam se također njegove šale kako je bio ponosan što je bio redar na festivalu u Vruji i kako je zapeo u gužvi kada je Severina pivala, ali onda je, da se probije kroz masu, u šali rekao kako je iskoristio autoritet oznake redara i kako ljudi na to poslušno reagiraju.
Ako se ne bi isti tren javio, uvijek je uzvratio poziv ili bi se idući dan javio i rekao kako je bio u gužvi pa zaboravio, ali uvijek bi se javio. Nevjerojatan čovjek. Oni koji su s njim bili bliski prijatelji, imali su zbilja veliku privilegiju i zavidim im na uspomenama koje će o njemu nositi.
A njegovi epski Facebook statusi, to je priča za sebe, pa to bi trebalo sve objediniti i objaviti. To je bio nadomjestak za onu legendarnu rubriku Ferala Greatest shits.
Bijesan i tužan sam kao i svi. Kada čovjek pročita kronologiju strahote koju je Andrea objavila, nitko ne može ostati ravnodušan i da se ne zapita u kakvoj jebenoj državi živimo. Državi čiji je sistem ubio još jednog nedužnog čovjeka. Nema opravdanja ni izlike za ovo što je Vladi i njegovim najbližima napravljeno. Ne postoji kutak na ovom svijetu u kojem se to može sakriti. Ostavke i odgovornost su odavno trebale biti na stolu kako se ovaj užas koji je doživio Vlado Matijanić više nikada i nikome ne bi dogodio u zemlji u kojoj uglavnom prevladavaju obljetničko-komemorativni skupovi, a ljudi nam odlaze ili umiru.
Mi novinari, njegovi kolege, prijatelji nikada, ali nikada nećemo, ministre Beroš i gospodo iz KBC Split, prestati postavljati pitanja dok ne dobijemo sve odgovore i dok netko ne plati za ovo što se je dogodilo. Varate se ako mislite da se ovo samo tako može zataškati.
A Vlado. Otišao je jedan od posljednjih Mohikanaca na medijskoj sceni, čovjek koji je uvijek bio na strani slabijih, čovjek koji je uvijek razobličavao lažne mitove i čovjek koji je bio i ostao novinar s velikim N.
A onoj ljudskoj mizeriji ili da ih još bolje nazovemo uzaludnim Hrvatima koji likuju nad smrti našeg kolege i prijatelja, mogu samo kao zaključak poslati Borinu objavu. Tko zna, možda jednom i shvate, iako čisto sumnjam. Adio, meštre od novinarstva. A na kraju, s obzirom na to da je riječ o Vladi, mislim da bi on sigurno umjesto knjige žalosti volio da bude knjiga žalbe."
