O tome kako je provodio vrijeme u izolaciji povremeno se moglo vidjeti na društvenim mrežama, a što su ga građani tijekom tog razdoblja najviše pitali, kako komentira situaciju koja nas je sve zadesila - od pandemije koronavirusa do potresa, odgovorio je u kratkom intervjuu za RTL.HR.
"Već četiri mjeseca prvo pitanje s kojim se sretnem čim izađem iz kuće je to - kad ću se vratiti. Bilo susjed, teta u dućanu ili usputni prolaznik, barem jednom, dva do tri puta dnevno, dakle otprilike oko 300 puta dosad", otkriva.
To je prokomentirao i s Mojmirom Pastorčić u ponedjeljak tijekom RTL Direkta, kada je, osim najave svog povratka, proslavio i 5 godina emisije. A kako je on jedno od rijetkih TV lica koje se zajedno sa svojim formatom uspjelo zavući pod kožu gledateljima, pitali smo ga u čemu je kvaka, što ga to čini tako 'televizijski neodoljivim'. "Stvarno nemam pojma, iskreno, ni meni to nije jasno, prilično sam običan tip, umrli biste od dosade sa mnom na kavi", komentira Šprajc.
'Zasad je sigurno da je koronavirus u Zagrebu više života spasio nego što je uzeo'
Prvi se puta, nakon mnogo godina, našao u ulozi gledatelja, a ne moderatora javnog diskursa tijekom pandemije koronavirusa, ali i potresa koji se dogodio u Zagrebu. Na pitanje je li u cijeloj toj situaciji uočio ijedan optimističan faktor, nešto dobro što je nastalo kao potencijalno pozitivan 'nusprizvod' cijele ove situacije, odgovara u svom stilu: "Iz moje osobne perspektive bilo je više dobrih nego loših stvari. Nikad se više nisam družio s djecom i suprugom, nikad nismo vodili zdraviji život, svaki dan provodili smo po sat vremena u šetnji, išao sam spavati kao sav normalan svijet, riješio se stresa i našao vremena za desetke filmova, knjiga i serija. Što se tiče šire slike, zasad je sigurno da je koronavirus, bar u Hrvatskoj i bar u Zagrebu, više života spasio nego što je uzeo. Da u nedjelju ujutro, 22. ožujka na snazi nisu bile restriktivne antipandemijske mjere, bojim se da bi bilo jako mnogo stradalih i poginulih građana."
Ljudi se na brojne načine nose s emotivnom i društvenom krizom, ali i nepravdom. Pa nakon što se pljeskalo za doktore, lupalo se loncima protiv Bandića. Misli li da će ljudi, nakon što nas napokon puste iz kuća i nakon što dobijemo kakav-takav privid normalnosti, zaboraviti to sve ili smatra da bi se situacija u Gradu Zagrebu mogla promijeniti? "Ljudi će biti psihički obilježeni to je jedino sigurno, a kako će se to manifestirati, bojim se da će se to još desetljećima izučavati na Odjelima za psihologiju i psihijatriju. Ništa nije isključeno, mala iskrica može zapaliti požar nezadovoljstva, bojim se da naši vlastodršci o tome uopće ne razmišljaju", objašnjava iskusni novinar, urednik i voditelj.
'S izborima ili bez njih, popuštanje mjera se svakako moralo dogoditi'
A kako su političari i politika njegova specijalnost, Šprajc komentira i potencijalno ranije održavanje parlamentarnih izbora. Dok je jednima sasvim svejedno što će biti za nekoliko mjeseci, drugi komentiraju da je riječ o jednoj velikoj političkoj trgovini - popuštanje mjera za bolje rezultate na ranijim izborima. "To je logična i vrlo vjerojatno istinita teza, ali s izborima ili bez njih, popuštanje mjera se svakako moralo dogoditi jer zdravlje bez slobode ne znači ništa. Tj. znači ako sebe doživljavate kao pavijana u zoološkom vrtu, ali po meni, čovjeka definira sloboda, a ne zdravlje", komentira Šprajc.
Upravo u njegovom studiju tijekom proteklih pet godina mnogi su se političari dobrano preznojavali dok su odgovarali na pitanja. No, kad je prije pet mjeseci završio na bolovanju, otkriva Šprajc, bez obzira na sve – javili su se s porukama podrške. " "Zanimljivo, javili su mi se i brzo ozdravljenje mi poželjeli gotovo svi političari koji su mi bili gosti, i to sa svih strana političkog spektra. Ljudi su na kraju dana ipak ljudi, a ne ljevičari ili desničari i to je ono što uvijek trebamo imati na umu", zaključuje Šprajc naposljetku.
