Milanovićeva taktika napada na premijera Plenkovića čini se sasvim svrsishodnom. Prema Crobarometru za lipanj Plenković je, nakon šefa Živog zida Ivana Vilibora Sinčića, najomraženiji političar u zemlji, o kojem negativan dojam ima 58 posto ispitanika - što je lošije od Bernardića, Bandića...

Predsjednički kandidat koji želi prikupiti glasove šire od ljevice na svom je Facebooku u ponedjeljak napisao kako se nada da Plenković može postati predsjednik Europske komisije jer jedino tako "može ublažiti štetu koju svojim privatnim ponašanjem nanosi hrvatskim interesima". Drugom prilikom je kazao i kako je on 2014. mogao otići na mjesto, najmanje potpredsjednika Komisije, ali je to odbio.

'Osobne ambicije' koje koče dogovor

U istoj objavi Plenkovića napada zbog "pokoravanja Hrvatske stajalištima nekakve Pučke stranke". Piše i kako nas premijer dovodi u sukob s najmoćnijim državama EU Njemačkom, Francuskom, Nizozemskom i Španjolskom.

Naime, Merkel i Macron su skloni podržati socijalista Timmermansa za šefa Europske komisije, kojeg ne žele zemlje Višegradske skupine zbog njegovog stava prema migrantima te ga nazivaju "Sorosevim čovjekom". U svemu tome otvara se i prilika za Plenkovića koji bi mogao ugrabiti neku od pozicija kao kompromisno rješenje u ovoj pat poziciji.

Nije poznato je li francuski predsjednik Macron mislio baš na Plenkovića govoreći o "osobnim ambicijama" koje koče dogovor, ali takvo što nipošto ne treba isključiti.

Milanović je uočio priliku

U svemu tome prostor za politički napad i skupljanje poena pronašao je i Milanović. Čini se kako je osim mete dobro izabrao i kut iz kojeg će napasti Plenkovića, barem ako je vjerovati da mu je početna premisa ispravna - a to je da mu za pobjedu trebaju i birači koji su daleko od ljevice te da ih on može pridobiti.

Premijer se, pritisnut višednevnim sastancima u Bruxellesu koji zasad ne daju rezultata i neugodnim pitanjima o Kuščeviću, obrecnuo na Milanovića kazavši mu kako bi mu bilo "bolje da šuti" – HDZ tu zaista ima uvjerljiv odgovor na Milanovićeve kritike jer je upravo on kao premijer donio Lex Perković i tako nas doveo u sukob s Njemačkom.

No, u današnjem političkom prostoru činjenice, pogotovo one iz povijesti, često nisu presudne kada se radi o trenutnim simpatijama i preferencijama birača. Da je Milanović tu premijerovu poruku jedva dočekao svjedoči brza reakcija i žestok odgovor, ponovno na Facebooku.

'Veliki dedramatizator brani govoriti'

Milanović tako danas piše: "Iako nam veliki dedramatizator brani govoriti, prinosim njegovoj pažnji da u Briselu predstavlja hrvatske interese. Bilo bi dobro da tijekom svih tih besanih noći, uz silnu brigu za Pučane i svoje privatne poslove, pronađe malo vremena i za Hrvatsku. Ako nas se sjeti, sjeti, ako ne - nikome ništa. I dalje mu želim da se izbori za mjesto predsjednika Europske komisije. Pozdrav iz Hrvatske!“

Upravo je to slika koju Milanović o sebi želi poslati u javnost – sebe kao posljednjeg hrvatskog suverenista (taj je termin, doduše, u međuvremenu kidnapirala radikalna desnica) nasuprot briselskom Plenkoviću (a onda i Kolindi). Sliku o kandidatu s karakterom koji se bori za hrvatske interese nasuprot europskih birokrata čije su metode, ciljevi, pa i karakter drugačiji.

Meta i tema čine se u skladu s onime kako Milanović planira graditi svoju kampanju i imidž "građanskog patriote", nasuprot divljem nacionalizmu, ali i anacionalnim globalistima. Obračun s Plenkovićem u gradnji takvog imidža sigurno neće škoditi, samo se čini kako vanjskopolitičke teme hrvatskim građanima nisu toliko bliske, razumljive i atraktivne. No, kampanja je tek počela.