Ako ste gledali “Graham Norton Show”, a niste uključili ton, već pratili titlove vjerojatno ste zamijetili i: “Nisam spomenuo da me nisu pozvali da s njima snimim sebić." "Sebić" je, naravno, selfie, ali teško je pretpostaviti da to svi znaju, pogotovo zato što se HRT jedini od javnih medijskih servisa odlučio na prijevod ove riječi.
"Nazivom selfie u engleskome se jeziku označuje slika samoga sebe, autoportret načinjen mobilnim telefonom. U hrvatskome je standardnom jeziku umjesto toga engleskog naziva bolje upotrebljavati naziv sebić (u razgovornome stilu) ili samoslika (u strožim stilovima hrvatskoga standardnog jezika)", rekla je Milica Mihaljević iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za Slobodnu Dalmaciju, te dodala kako smatra da je bolje riječ selfie zamijeniti domaćom zamjenom sebić ili samoslika.
Tridesetak mogućih prijevoda 'selfieja'
Osim te dvije riječi prijedlozi prijevoda su: autofotografija, autoportret fotografija, autoportret, autoslika, digiportret, egoslik, fotoautoportret, jaslik, ja-slika, licić, osobna fotografija, osobna slika, osobnica, osobnjača, osobnjak, samnica, samnić, samo klik, samo slika, samoljubić, samoportret, samosličak, samoslik, samoslika, samoslikanje, samoslikavanje, samoslikić, samotret, seba, sebeljubić, sebeslik, sebič, sebičlika, sebičnost, sebičnjača, sebičnjak, sebić, sebićnica, sebifotkić, seboslik, segled, selbić, selfasnjača, selfić, solić, soloslika, svojfotkić, svojica, vlastoslik, zrcalka, zrcalnica, svojka, svojofot, samokid(ač)...
Riječ selfie se, prema znanstvenom radu 'Pokloni mi svoj selfie', prvi put pojavila u rujnu 2002. na jednom australskom forumu, a znatno se proširila tek deset godina kasnije. U oksfordskom rječniku stoji kako se radi o fotografiji na kojoj se nalazi osoba koja je slikala samu sebe i potom je tu fotografiju postavila na neku od društvenih mreža.
'Čuvari čistoće jezika'
Profesor sociolingvistike na Fakultetu političkih znanosti Ivo Žanić objašnjava kako nije čudno što različiti mediji imaju različitu jezičnu praksu te izdvaja HRT kao medij koji se smatra "čuvarem čistoće jezika". Ipak, napominje kako je loše da se forsira nešto što nije udomaćeno u društvu.
"Sve je ispravno. Ako je selfie udomaćeno, a vidim i čujem svakodnevno da jest, onda to treba poštovati kao jezičnu i komunikacijsku, a onda i sociokulturnu i psihološku činjenicu. K tome, udomaćeno je vrlo kreativno, pa se čuju oblici selfaš/ica, u neutralnom smislu osobe koja vrši radnju selfanja, pojavio se i oblik selfadžija, čuo sam i selfidžija, u značenju primitivne osobe koja se snima bez ikakva kriterija...", kaže Žanić i komentira ranije navedenih dvadesetak tvorenica riječi selfie.
"Sve je ispravno, svi ti oblici napravljeni su u skladu sa strukturom hrvatskog jezika, njegovim tvorbenim modelima kojima svaki izvorni govornik intuitivno vlada. Uglavnom, sve je u načelu za pet, svi su imali šansu, ali život je izabrao posuđenicu selfie i to se više ne može promijeniti. Jezik, naime, osim kao struktura, postoji i kao društvena i kulturna činjenica, dakle kao život. Uglavnom, problem nije ni u posuđenici ni u vlastitoj tvorenici, jer je oboje prirodno, nego u onim govornicima koji su bijesni što se jezični život odvija mimo njihovih želja, pa svoj jezični izbor ideologiziraju i politiziraju", smatra Žanić.
Nesloga među jezikoslovcima, profesorima i književnicima
Nekoliko jezikoslovaca, profesora i književnika smatra kako nije pogriješio niti HRT sa "sebićem", niti druge televizije sa selfiejem. No, jedni smatraju da je to "silovanje jezika", drugi da treba zamijeniti posuđenice, treći ne znaju što da misle, a četvrti su u svađi sa svima ostalim, što dovodi do toga da nema jezičnog konsenzusa što treba učiniti s posuđenicama, niti jasnog dogovora oko osnovnih stvari, poput gramatike i pravopisa.
"Mi se prijevodu riječi selfie možemo rugati koliko god hoćemo, ali meni je dosta anglizama i slobodno napišite terora engleskog jezika nad hrvatskim jezikom. Svaka nova hrvatska riječ, ma koliko nekome u tom trenutku glupo zvučala poput “sebića”, bolja mi je od uvozne engleske riječi. Evo, kada smo dobili riječ putovnica svi smo se tome rugali, a to je sada udomaćena, baš lijepa hrvatska riječ. Nisam znala što je sebić, a znala sam što je selfie. Ali nisam znala ni druge hrvatske riječi pa sam ih naučila. Zato, za “sebić” moj palac gore", smatra književnica Vedrana Rudan.
No, ovakve se stvari događaju i s drugim riječima čiji korijeni nisu u hrvatskom jeziku. Primjerice, kada je uredništvo Jezika, časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika, oglasilo natječaj za zamjenu anglizma jack-pot, stiglo im je oko 270 prijedloga, a najboljim je proglašen velezgoditak, koji uopće nije zaživio. Ove su godine, primjerice, nagradu Zaklade dr. Ivan Šreter dobile riječi zapozorje (backstage), oznak (brand) i bilješkinja (javna bilježnica).
Naravno, stručnjaci i laici su po internetskim forumima, društvenim mrežama i stručnoj i manje stručnoj literaturi navodili su brojne "kroatizme" kao moguće nove riječi, a neke od njih su i ušle u upotrebu.
Smećnjak - kontejner
Raskružje - kružni tok
Svemrežje - internet
Istinomjer - poligraf
Sučelište - talk-show
Zapozorje - backstage
Bilješkinja - javna bilježnica
Vrtolet, zrakomlat - helikopter
Velezgoditnjak, glavnjak - jackpot
Dodirnik - touch-screen
Zatipak - tipfeler
Osjećajnik - emotikon
Očvrsje - hardware
Nekapnica - zaštita za bocu od kapanja
Oznak - brend
Oznakovljenje - brendiranje
Ponovak - repriza
Bocar - sakupljač boca
Rječarenje - rafting
Kliznica - slajd
Daroteka - gift shop
Rasprodajnica - outlet
Udna tuljica - kondom
Ženska mijena - menopauza
Bludoslikopis - pornić
Dvokriška - sendvič
Brzogriz - fast food
Naplatnica - naplatna kućica
Opuštaonica - wellness
Kostolom - fraktura
Proširnica - stent
Istovrijednik - ekvivalent
Spolnik - penis
Srčana steznica - angina pektoris
Ispraznica - floskula
Razornica - bomba
