Ljudi bez državljanstva, poznatiji i kao apatridi, žive na margini i nevidljivi su za sustav i institucije. Sve ono što je najvećem broj stanovnika normalno, poput zdravstvenog, socijalne pomoći ili obrazovanja, nedostupno je za gotovo tri tisuće apatrida, koliko ih je u Hrvatskoj.
U zagrebačkom Čučerju živi 53-godišnji Goran Medić, apatrid koji pravno ne postoji i nema ničije državljanstvo.
'Kao da ne postojim'
"Kao da ne postojim, niti sam Hrvat, niti sam Bosanac, niti sam Srbin. Ništa", rekao je Goran za RTL-ovu Potragu. Goran je rođen 1968. godine u Osijeku, odakle mu je majka, a otac je godinu prije njegova rođenja došao iz Bosne.
"Živim u Hrvatskoj. Stalno sam u Hrvatskoj. Tata i mama su mi srpske nacionalnosti. Znači čak i oni, pokojni tata i mama posjeduju dokumente, imaju domovnicu, meni ne daju. Eto, ne znam zašto", rekao je Goran, dodajući da je njegova majka domovnicu dobila kad se Hrvatska osamostalila, a otac 1993.
Tražio državljanstvo nekoliko puta
"Stalno su mi odbijali. Tražio sam ja tu u Petrinjskoj u MUP-u. Kao da se sprdaju sa mnom, imao sam takav utisak, rekao je Goran potom prepričavajući što su mu rekli u Petrinjskoj: "Mediću, dođi drugi put, pa dođi što ja znam j*** ga". Kazao je da je "izgubio živce" jer je bio nekoliko puta u MUP-u.
"Mi smo za Gorana u biti saznali negdje 2018. godine na poziv Centra za socijalnu skrb u Dubravi kad je on imao neku povredu, završio u bolnici i kad se otkrilo zapravo da čovjek nema dokumente", rekao je Dragan Milić iz Projekta građanskih prava Sisak, koji je partner UNHCR-a, organizacije koja brine o ljudima bez državljanstva. Za apatride često doznaju kad završe u bolnici.
Milić je za Potragu kazao da je Goran u nekoliko navrata pokušao regulirati svoj status, odnosno državljanstvo u RH. "Nije uspio, i znate, kad ne uspijete, povučete se na marginu društva, tu živite neprimjetno sve dok se nešto ne dogodi ili dok ne dođete pod udar organa represija ili nečeg", dodao je Milić, pojašnjavajući pritom da su u matične knjige, u Goranovu slučaju, upisali Bosanski Petrovac, rodno mjesto njegova oca.
"Međutim, nažalost, zbog rata u Bosni i Hercegovini tamo su izgorjele matične knjige. Njegov otac je stekao državljanstvo Republike Hrvatske '93., rješenjem MUP-a i nije obnovio upise u Bosni i Hercegovini tako da ni Goran nije mogao obnoviti svoj upis za to matično područje", pojasnio je Milić.
Tako je rođeni Osječanin postao čovjek kojeg Hrvatske ne želi, a nije ni bosanski državljanin. "Cijeli život sam u Hrvatskoj. I sad sam ja stranac zato što je moj tata došao 1967. godine, našao moju mamu i ja sam se tamo rodio. I sad sam ja po tati neki Bosanac, a ispostavilo se da mi više nije ni tata Bosanac", ispričao je Goran svoju priču.
"Trebalo nam je više od godinu dana da mi dođemo u poziciju da iskompletiramo dokumentaciju za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Međutim, ono što je problem kod svih ljudi apatrida ili neutvrđenog državljanstva je da je teško prekinuti taj začarani krug", pojasnio je Milić.
"Da bismo dokazali da je on čovjek neutvrđenog državljanstva ili apatrid mi smo trebali regulirati njegov status u RH, znači, odobrenje privremenog boravka. Da bi išli na odobrenje privremenog boravka, on mora imati neko prebivalište ili boravište u RH, a on živi ovdje u nekoj napuštenoj imovini za koju nema nikakve dokumente, papire i s tim ne možete pred MUP. Da bi našli neke novce da bi mu platili najam nekog stana na koje bi mogao prijaviti prebivalište, on mora imati OIB", objasnio je problematiku Milić.
Kuću u kojoj živi su mu darovali
Goran je kazao da su mu kućicu u kojoj stanuje od 1994. dali ljudi te da ne zna čija je, navodno od "nekog pilota" koji je preminuo. Premda živi u jednoj sobici, nema vode, ali ima vanjski zahod, a struju mu je dala susjeda, Goran govori da mu je u toj kući lijepo. Dodao je i da je dobio dvije ili tri jednokratne pomoći te kako radi sve živo, kao fizički radnik.
S obzirom na to da se nije mogao legalno zaposliti, Goran neće moći imati mirovinu u budućnosti, a ne riješi li mu se državljanstvo, neće imati ni pravo na socijalnu naknadu. "Ja bih se volio zaposliti, htio bih raditi u nekoj firmi. Nisam lijenčina, volim raditi ovako", rekao je.
U UNHCR-u su se dosta namučili da uopće urudžbiraju njegove papire za prijem u državljanstvo. "I tu je postojao problem nadležnosti MUP-a koji će to zaprimiti. Znači, mi smo to pokušavali urudžbirati ovdje u Zagrebu pa nije išlo. Pa smo slali u policijsku upravu Požeško-slavonsku zato što je tamo navodno imao zadnje prebivalište. Pa eto tako urudžbirano i sad je to već godinu i pol dana u fazi postupanja", pojasnio je Milić.
Policija je za Potragu kazala da je "zapelo" jer Medić ne udovoljava uvjetima za dobivanje državljanstva, ali da traže način da riješe njegov status. "Budući da smo službenim putem zatražili i dobili dodatne podatke za gospodina Medića, njegov će zahtjev biti riješen po drugoj pravnoj osnovi nakon što se na odgovarajući način utvrdi njegov identitet", poručili su iz policije.
Bedri dobio državljanstvo - nakon 30 godina
U istoj situaciji kao i Goran donedavno je bio i Bedri Hoti, čiji su roditelji Albanci 1960. došli na Kosovo kao političke izbjeglice. Bedri se rodio dvije godine nakon što su njegovi roditelji došli na Kosovo, a s nepunih 18 godine je došao u Novsku, gdje je osamdesetih počeo raditi u gostioni kod jednog Albanca. Položio je i vozački ispit, našao bolji posao te se sprijateljio sa susjedima.
"U Jugi sam bio super, živio sam super. Radio sam kod čovjeka koji mi je svaki mjesec svakog 15. dao plaću. Radio sam i poslije radnog vremena isto mi je platio i platio mi je i stan. Jeo sam u gostioni, imao sam svoj auto, mogao sam registrirati auto. Mogao sam što hoću raditi", rekao je Bedri. A onda je uslijedio rat. Bedri je za vrijeme rata ostao u Novskoj gdje je radio u radionici koja je tada održavala automobile za policiju i vojsku.
Hrvatske papire tražio je odmah po osamostaljenju Hrvatske. "Kad je država bila priznata, par puta su mi odbili pa smo završili na Ustavnom sudu", rekao je.
"Kako je rekao - nemate prijavljeno, nemate prijavljen boravak, što ja znam, više od pet godina. Dođem u policiju oni stalno izgon, izgon, izgon. To su neki balkanski nacionalisti tko zna otkud su došli neškolovani ljudi. Ja govorim – Slušaj, ja nisam došao u vrijeme vaše države. Vi ste mene tu našli", prisjetio se razloga odbijanja.
Bedri je rekao da su ga u jednom navratu tražili da se odrekne svog državljanstva, no nije se imao čega odreći s obzirom da njegovi roditelji nisu nikada zatražili jugoslavensko državljanstvo, a Bedri nije nikad bio u Albaniji. Tako je i postao čovjek bez državljanstva s privremenim boravkom iz humanitarnih razloga.
Tužio državu
Nakon godina odbijanja, Bedriju je dozlogrdilo i odlučio je tužiti državu, a na Europskom sudu za ljudska prava Bedriju je odvjetnica, koja je danas ustavna sutkinja, izborila državljanstvo. Sud je ustvrdio da su Bedriju grubo narušena ljudska prava, a presuda je donesena prije tri godine, nakon gotovo 30 godina borbe.
Bedri tako sada ima državljanstvo, a ostvario je i pravo na socijalnu naknadu. Osim toga, tuži državu za štetu koju mu je počinila, za što traži oko milijun i 200 tisuća kuna, koliko iznosi plaća od četiri tisuće kuna na mjesec, koliko nije mogao raditi u posljednjih 30 godina zbog toga jer su mu odbijali dati državljanstvo. "Nisu ovi Hrvati ludi što bježe odavde", rekao je Bedri.
"Osobe bez državljanstva dok nemaju reguliran boravak ne mogu raditi u Hrvatskoj oni ne mogu privređivati, oni zapravo ne mogu ostvarivati nikakav normalni život u Republici Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje jer nemaju reguliran boravak", kaže glasnogovornik hrvatskog UNHCR-a Jan Kapić, koji je svjedočio u Bedrijevu korist na Europskom sudu za ljudska prava.
"Nažalost ti postupci su užasno dugotrajni i zapravo tim ljudima uzimaju najbolje godine života. To u slučaju Bedrija je trajalo gotovo 40 godina kao što je utvrdio Europski sud za ljudska prava koji je rekao da mu je država gotovo 40 godina propustila trajno regulirati boravak. To je u njegovom slučaju imalo dramatičan utjecaj na njegov privatni život, on nije mogao raditi. On danas ne može ostvarivati prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja", objasnio je Kapić.
