Gost RTL Direkta bio je Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković koji se bavi eksperimentalnom fizikom ali poznat je po tome da se bavi i popularizacijom i fizike i znanosti općenito.
Sudeći po onome što se događa i sve većem negativnom doživljaju znanosti čini se da niste baš uspješni u tom drugom dijelu posla, popularizaciji znanosti?
Možda da pojasnim, postoje dva aspekta toga što nazivate popularizacijom. S jedne strane je popularizacija gdje uzmem bananu, umočim je u tekući dušik i zabijam čavle s njom uspješno i to je zabavno. S druge strane znanost nije smao cirkus za klince, ona je najbolji način spoznaje stvarnosti koju znamo. Problem je kad netko s teorijama o negativnim ionima govori o pipcima virusa, što nije točno, kada neka takva luda teorija bude u suprotnosti ne sa znanosti, teorijama i modelima nego sa stvarnošću, naš je posao kao znanstvenika ili nas komunikatora da razjasnimo zašto je to fakat tako, zašto to ne stoji. Dolazimo prirodno u sukob s ljudima koji su bolesni, a stekli su dojam da ih piramida liječi. To im je zadnja nada, a ja moram reći ne. Mi to najčešće ne radimo jer ubijati nadu čovjeku je užas. Moramo dati do znanja javnosti da piramide niti oštri žilete, što je bila priča kad smo bili klinci, niti liječi.
Zvao sam vas jer sam jučer vidio jedan vaš post u kojem na neki način objašnjavate kako su se stvari trebale odvijati u nekom racionalnom znanstvenom svijetu i kako su se evo odvile u našoj stvarnosti. Dakle, kako je to trebalo biti da je bilo pameti?
Stvar je u povjerenju. Svi smo nekako izgubili povjerenje jedni u druge. Bila je prije par godina priča razlika između nas i Nijemaca i Finaca, gomila razlika, ali meni interesantna je bila u povjerenju. Mi ćemo uvijek sumnjati u nekog, pametni smo, sve vidimo odmah, država i Stožer nas hoće zeznuti, novinari i znanstvenici, a s druge strane imamo Nijemce i Fince koji kažu da postoji šansa da ih netko hoće zeznuti ali će vjerovati na prvu i vidjeti što će biti. Poanta je da kod njih takve stvari normalnije prolaze. Lude teorije, piramide ili ne znam što će se puno teže provlačiti.
Nekako je logično da manje obrazovani ljudi lakše nasjedaju na različite teorije zavjere, ali kako su se u tom kolu našli učeni ljudi i fakultetski obrazovani, sjede u znanstvenom savjetu i govore da je pandemija gotova... Ne govore to neki očajnici.
Očajnik može biti i obrazovana osoba koja je smrtno bolesna i neobrazovana. Moje iskustvo s neobrazovanima je da su divni ljudi jer zna da ne zna, pita i pokušava procijeniti, dok obrazovan zna. Kad on zna nešto što je malo pomaknuto on se ne da krstiti. Tu je taj problem zapravo. Slična je stvar s kultovima. Proučavao sam ih i kako izaći iz ovako neke zablude... To što gleda nas dvojicu neće mu pomoći, mora prijatelj koji ima povjerenja s njim razgovarati i slušati ga. Ako je to tako, zašto je onda ovo, zašto ono, praktički iz kulta ga izvlači van. Ideja je da su to neki neobrazovani ljudi, dapače, to su dragi ljudi koji su obrazovani i osjećaju svijet oko sebe, hoće dati doprinos i oni upadnu u takve stvari, nas dvojica, to je profil koji upada u takve stvari. Kako ostati na površini? Na faksu smo imali 40 kolegija i svaki od tih je nas učio da smo glupi, da to što tebi prvo padne na pamet je krivo. Odem na doktorski i dođe frend i proda nam foru Monty Hall problem, nema jednostavnijeg problema statističkog koji nam pokaže da nemamo intuiciju za statistiku. Nakon svega ovoga mi smo popušili foru.
Zanimljiva je i teza kako se trebaju cijepiti samo stariji ljudi i ranjive skupine jer oni su ugroženi a ostali se samo trebaju prokužiti i bit će još otporniji?
To logično zvuči. Problem je kod takvih ispitivanja što mi važemo? Zašto se ne bi cijepili svi? Postoje neke nuspojave, koliko su opasne, postoji ova koja govori da se nešto sa srcem događa, i sad netko je čitao članak koji nije recenziran, objavljen, ljudi ga stavili na internet, pa kažu da su znanstvenici pisali, valjda je znanstveno i to je objavljeno u medijima i krenuo je kaos. Ispada po tome da su ljudi koji se cijepe, djeca, da je puno opasnije za njih nego da prebole. Naravno da to nije točno i to je katastrofa. Što se događa? Ljudi u kazalištu i netko šapće požar i podivljamo, netko u avionu i 'bomba, bomba', ljudi izgube kontrolu. Iz medija stalno govore nuspojave, nuspojave i okej nećemo se cijepiti. Što je to što te brine? Ljudi koji nisu odgovorni rade takve stvari, šapću riječi koje ne bi trebalo šaptati olako.
Kako izaći iz toga? Koliko su ove podijele opasne po društvo, netko je rekao da je Infodemija opasnija od epidemije?
I jedno i drugo je opasno. Svaka katastrofa je loša. I jedno i drugo su katastrofe za nas. Svaka ta katastrofa, ako naučimo nešto iz nje, a da nije najgora moguća, da u zlu nađemo dobro. Ono što se ovdje događa kao problem je da nas čeka iduća katastrofa koja će biti globalno zatopljenje. Što smo naučili iz ovoga da se bolje pripremimo za ono? Pitali ste na početku gdje je kiks medicinara, gdje medija, o politici da ne pričamo. Sljedećih dana Natko Beck i Tajana Beck rade svoj Back together, medicinari, popularizatori dolaze. Ruđerova knjižnica organizira Pubmet, opet novinari i znanstvenici, kako bolje surađivati da ljudi što preciznije dobiju točnu stvar. Znamo sve o virusu. Ono što je problem, ne znamo dovoljno dobro kako će se ljudi ponašati. Znamo kako će se ponašati ako im kažemo da je virus na takvoj razini, zaraza takva, predviđamo da će biti okej. Što će se dogoditi s ljudima? Oni će reći malen je val, ne moramo paziti, skidamo maske i odjednom val je velik.
Prognoze su se pokazale pogrešnima...
To je interesnatno pitanje. Je li prognoza bila pogreška jer je nešto bilo krivo s modelom, ima prognoza koje se same ispunjavaju, a ovdje je obrnuta. Činjenica da je rekao nema bombe, mi ne tražimo bombu i nijedna služba ne traži bombu u avionu, a bomba je bila i eksplodirala.
Nadamo se da će biti preživjelih u avionu...
Ima čiji je posao da traži bombe i ima čiji je posao da vozi avione.
