Naime, radi se uglavnom o tome da stariji kolege mlađima onemogućuju napredovanje, koče ih u usponu, a uz to ih i tjeraju da za njih obavljaju sitne poslove poput donošenja kave, sendviča, preparkiravanja automobila. Oni uglavnom šute iz straha za radno mjesto.
Čitateljica koja nam se javila rekla je da je i sama starijoj profesorici kojoj je bila asistent često išla po kavu, vozila je kući, nosila joj knjige i torbu, namještala projektor, popravljala njezin privatni kompjuter, umjesto nje pregledavala ispite, i javljala joj se na telefon u svako doba dana i noći. To joj, kaže, i nije bio veliki problem, barem ne poput onog problema znanstvene zlouporabe.
'Svi su znali, a nitko nije reagirao'
'Moje prijedloge za uvođenje novih programa i predmeta pripisivala je sebi. Jedva sam stizala pisati članke i odrađivati svoje obveze radeći umjesto nje njezine, čak sam i predavala dok sam još bila asistent bez doktorata, iako sam po propisima mogla samo držati seminare. Nitko nije reagirao. Ni pročelnik, ni prodekani, ni dekan. Svi su znali. Onda je ona otišla u mirovinu, ja sam doktorirala, a čitavo se vrijeme pročelnik držao kao da nisam. Jedva sam dobila predmete koje sam sada imala pravo predavati. Ispred mene je bila kolegica koja nije doktorirala ali je imala podršku onih koje je pokrivala, a ti su bili glasni i u većini. Njoj su protupropisno dozvoljavali da drži predavanja, sve dok to nova dekanica nije zabranila. I ona je bila mobingirana, naravno – odrađivala je za druge ono što su oni morali', napisala je.
Status znanstvenog suradnika bio je preduvjet za znanstveno-nastavno zvanje docenta. Natječaj za docenta je nakon deset godina rada na određeno vrijeme konačno trebao regulirati status ove doktorantice, no pritom je vladala borba za opstanak - mobingirana kolegica spomenuta ranije, mobingirala je nju.
'Ona je prikrivala novu pročelnicu i radila umjesto nje, prikrivala i neke druge profesore radila umjesto njih. Ti profesori dolazili su na Fakultet jedanput tjedno, a neki i jedanput mjesečno. Naravno, da ne bude zabune, za punu plaću. Neki od njih žive u drugim gradovima i ne dolazi im se raditi. Predavala je kolegica iako nije imala doktorat. Prikazivali i su da drži seminare, a ustvari je držala nastavu. Nju su bez doktorata prikazivali kao stručnu s uvjetima za docenta – iako bez doktorata ne možete biti docent, a mene s doktoratom nisu ni spominjali da sam napredovala u znanstvenog suradnika i stekla uvjete za docenta', nastavlja priču.
Na natječaj se javio kolega bez statusa znanstvenog suradnika
Pravi je pakao počeo tek kada je konačno raspisan natječaj za docenta. Iako je čitateljica koja nam se javila imala sve uvjete, saznala je da pročelnica na to mjesto planira dovesti nekog drugog.
'Dakle, kad kolegica nije doktorirala i nje uspjela spriječiti raspisivanje natječaja, koji bi se raspisao po njezinom stjecanju dokotorata, bilo je važno dovesti nekog samo da to ne budem ja jer sam se usudila reći što mislim. Svi su znali, davali mi za pravo ali i okretali glavu. Na natječaj se javio nagovoreni kolega iz drugog grada koji je doktorirao te godine. Bez statusa znanstvenog suradnika koji je tek trebao steći, s manje znanstvenih radova zbog čega nije imao odluku većine na fakultetu na kojem je radio za pokretanje postupka napredovanja.'
Pročelnica je tada u dogovoru s grupom profesora s tog drugog fakulteta srodnih po političkom uvjerenju i nastojanju da zaposle kolegu, promijenila komisiju za izbor koja je ranije po raspisanom natječaju formirana. U novu je komisiju, između ostalog, imenovan i profesor koji je bio tom kolegi u komisiji za obranu doktorata i ostali članove koji će neovisno o uvjetima izabrati drugog kolegu. Čitateljica se pita dobiva li njezina pročelnica zbog svega toga znanstveno napredovanje.
'Nakon isteka ugovora otišla sam na burzu, a zatim sam napustila Hrvatsku'
Situacija se neprestano namještala, a ona je čekala i čekala svoj poziv za nastupno predavanje. Od raspisivanja natječaja prošlo je već gotovo godinu dana, a u toj je godini čitateljici koja nam se javila istekao ugovor o radu na određeno vrijeme pa je otišla na Zavod za zapošljavanje. Istovremeno, tvrdi, kolegica bez doktorata i dalje predaje na fakultetu.
'Čemu uopće kad se zna da će namještena komisija izabrati upravo njega. Možda mu nađu i nešto bolje, pa zaposle kolegicu kad doktorira? Tko zna? Čestitam im oboma na unaprijed znanom uspjehu. Da se razumijemo, nisam ja ta koja je morala biti izabrana, trebao je biti izabran najbolji kandidat. No to evidentno neće biti tako', dodaje.
'Znate li što sam učinila? Otišla sam iz Hrvatske. U postupku sam nostrifikacije svojih diploma. Istražujem, čitam i pišem jedan zanimljiv znanstveni rad dok tražim posao. Spremna sam raditi bilo što za početak. Ne želim se više vratiti. Traumu koju sam doživjela na svojem znanstvenom radu u Hrvatskoj ne želim ponoviti niti je se više sjetiti', piše i dodaje da ju je cijela situacija dovela do potpune psihičke i fizičke iscrpljenosti.
'Dragi obespravljeni, dragi pokvareni i zli, želim Vam svako dobro'
'Moram priznati da mi se čini da perfidnost zakulisnih igara raste s razinom akademskog stupnja. Oni koji su to morali vidjeti i otkloniti, kao i oni koji su vidjeli, tapšali me po ramenima i govorili da sam u pravu, ali okretali su glavu kad je trebalo stati na moju stranu, kad je trebalo govoriti ili glasovati. Pozdrav onima koji se prepoznaju u ovoj priči. Dragi obespravljeni, dragi jadni i poniženi, dragi pokvareni, dragi perfidni, dragi zli, dragi dobronamjerni ljudi bez stava, želim Vam svako dobro', zaključila je svoje pismo Hrvatica koja je zbog mobinga u znanstvenoj zajednici napustila zemlju.
