Živio je za vatrogastvo i pomoć onima u nevolji. Davor Kovačić intervenirao je u požarima, poplavama i tijekom sanacija posljedica od potresa: od Zagreba, Cresa, Gunje sve do Dugog Otoka, i tako punih 15 godina.
"Sve što sam naučila, naučila sam od njega", rekla je Lucija Kovačić, kći preminulog vatrogasca.
Ljubav prema intervencijama nosio je u genima. Pradjed je bio vatrogasac, kažu nam Davorova djeca. Onda se i on sam odlučio na taj poziv. Nakon njega i njegova djeca: Lucija, Luka i Filip.
"Bili smo baš mali, mali kad su nas upisali u DVD i svuda nas je vodio, i na intervencije kasnije kad smo bili stariji, kad smo položili za vatrogasce, uvijek je pomagao u zajednici svima", izjavio je Davorov sin Luka Kovačić.
Mnogi od jutra dolaze izraziti sućut u dom obitelji Kovačić. Posjetili su ih Davorovi kolege vatrogasci, ali i gradonačelnik Bandić.
"Svi su došli izraziti sućut, iz ostalih DVD-a i cijele Hrvatske smo dobili poruke i pozive. Svi hoće pomoći, ali nitko ga ne može više vratiti", kazao je Filip Kovačić.
Najviše prijatelja stekao je upravo u DVD-u Kustošija gdje se i danas upisuje u knjigu žalosti. Odore od intervencija zbog potopa još se suše. Njegov kolega, ali i kum Edi kao i zapovjednik DVD-a, prisjetili su se Davorovih intervencija na koje je išao, kažu, bez straha i pun inovacija.
"Išao je po cesternu za općinu za DVD Sali s Dugog otoka sve do Italije je potegao i uzeo cisternu i dovezao na Dugi otok, to je bio stvarno čovjek kojem nije bilo teško potegnuti u drugu državu, a kamoli za intervenciju u svom kvartu", izjavio je Edi Povrženić, tajnik DVD-a Kustošija.
"On sam je bio više od dvadeset sati neprekidno na intervenciji kada je gorio CIOS. Mi smo svi bili manje, bili smo po 15, 16, 17 sati, a on 20. Kaže, tu ću ja biti", rekao je Darko Baranašić, zapovjednik DVD-a Kustošija.
Ponešto je naučio i kolege.
"Imao je svoj način vezanja. Uvijek je došao na isti rezultat, ali svojom metodom. To mi je, možda sam dva-tri zapamtio, ali on je imao svoje to", poručio je Damir Martinec, blagajnik u DVD-u Kustošija.
Više je bio na terenu nego u svojoj kući. Kći Lucija kaže da tata nikada nije mogao sjediti na miru.
"Uvijek je bilo, idemo tamo, idemo vamo. Prošle godine kada je bio na sezoni na Dugom otoku, ako treba kopati krumpire, kopat ćemo krumpire, ako treba odlijevati deku, odlijevat ćemo deku, što god da je, jednostavno je bio takav", kazala je Lucija.
Uvijek je, kažu, imao veliko srce. Svojoj djeci bio je najveći heroj.
"Jako, jako ponosni. To se ne može opisati koliko smo ponosni", poručio je Luka.
Davor je bio redoviti dobrovoljni davalac krvi, posljednji put šest dana prije nego što ga je srce izdalo u noći poplave. Do zadnjeg trenutka u kojem je bio na intervenciji zajedno sa sinom Lukom nesebično je pomogao svima kojima je trebalo.
