"Jedini prihod koji imamo od 1. sijecnja ove godine djecji je doplatak za mladega sina od 374 kune mjesecno. Nismo platili tri rate struje i dva racuna za vodu, pa je pitanje dana kada ce nas iskljuciti s mreze. Radili bismo bilo sto, ali posla nema. Ranije je povremeno bilo posla na bausteli, na nadnicu kao manoval, ali nema ni toga. Jedinu kunu zarade djeca skupljajuci i prodajuci staro zeljezo, ali ni toga nema jer je vec sve ocisceno. Do kraja prosle godine Mladen je kao nezaposleni branitelj bio na skrbi. Upucen je da trazi zajamcenu minimalnu naknadu kod Centra za socijalnu skrb. A oni tu naknadu uvjetuju hipotekom na nasu zemlju, nasu mizeriju", kaze Katica zaSlobodnu Dalmaciju.
"Ovdje u Hrvacama, u ovoj staroj kamenoj kuci, nasa je kuhinja i moja i Mladenova spavaca soba. U kuci koju zovemo novom, a koju je izgradio moj pokojni svekar, imaju dvije sobe u kojima otpada zbuka sa stropa. Djeca spavaju u trecoj sobici koju smo nadogradili zajedno sa sanitarnim cvorom. Mi smo suvlasnici toga stambenog prostora za jednu trecinu, a one dvije trecine pokojna braca mojega svekra. Po istim suvlasnickim odnosima vlasnici smo 6.000 metara kvadratnih zemlje. Nasih je 2.000 kvadrata.
Zabiljezba na zemlju za 1.760 kuna mjesecno za cijelu obitelj
Od njenog supruga iz Centra za socijalnu skrb traze, ako zeli dobivati zajamcenu minimalnu naknadu, a to bi za njih cetvero bilo 1.760 kuna mjesecno, da mora na zemlju staviti zabiljezbu, kaze Katica.
"To je jedina imovina koju bismo mogli ostaviti djeci, a sada nam uvjetuju da, ako hocemo prezivjeti, tu imovinu prepisemo drzavi", zavrsava Katica.