Prošloga je tjedna Branko Grčić hladno ponovio na Vladi podatak Eurostata da je 1,38 milijuna Hrvata manje-više financijski propalo. Zanimljivo je da ovaj podatak nije komentirala potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, kojoj su siromašni, kako bi se reklo, resor.
Kad je čovjek pogleda tako šutljivu na Vladi, kako u haljini, što podsjeća na Mondrianovu sliku, i dalje nema ama baš nikakve ideje ni inicijative, sjeti se dama koje su već prodefilirale Banskim dvorima, poput Jadranke Kosor i Đurđe Adlešič.
Tužna u Pradi
Prva je bila prvakinja u disciplini koja i Opačićki zasad ide odlično, a to je slaganje tužne face nad onima koji su imali manje sreće od njih u životu, kao i suosjećajno uzdisanje što im se ne može pomoći. Adlešič je pak tako napucala garderobu u svom skromnom, šutljivom mandatu da će Opačićki trebati još koja godina da je stigne. Morat će paziti s obzirom da su je po medijima razvlačili, eto, samo zato što je bila u ponoćnom šopingu u najskupljoj trgovini u Dubrovniku.
Nažalost, odjeća ne ulazi u imovinsku karticu, pa ne znamo do koje je cifre dobacila Adlešič sa svojim raskošnim šubarama, blistavom šminkom i kreacijama. No, sigurno je zanimljiva za naše prilike, ako se uzme u obzir da je AmerikankaSarah Palin u vrijeme kampanje za potpredsjedničko mjesto razapeta zbog 150.000 dolara vrijednih krpica.
Tko kaže da ne znaju ništa o poduzetništvu?
Dakle, od Opačićke nije bilo riječi ohrabrenja. Zato nas je Grčić potapšao po glavi i rekao da će biti bolje – ne baš ove godine, ali sljedeće...
Bolje? Što god da smo radili u posljednjih više od 20 godina, radili smo krivo. Slavko Linić danas prigovara poslodavcima da su uništili stotine tisuća radnih mjesta. Tu bi bio potpuno u pravu da nije zaboravio na tipove poput Radimira Čačića, Goranka Fižulića i Srećka Ferenčaka – pojedince koji su miješali vlast i poduzetništvo uz podršku lijevih vlada.
HDZ-ov smisao za poduzetnike koje treba slijepo pratiti i slušati prilikom kreiranja politika je, također, nepogrešiv. Tjednik Novosti lagano je nabrojao ove genijalce, podsjećanja radi. Osim funkcionera-gospodarstvenika s blagoslovom HNS-a i SDP-a, Željka Keruma i Stipe Gabrića Jamba, listom genijalaca koji na prvo uzmicanje države proživljavaju malu kapitalističku noćnu moru dominiraju HDZ-ovci: Ivić Pašalić, Pavao Miljavac, Nikica Valentić, Ljubo Ćesić Rojs, Jure Radić, Ivan Domagoj Milošević i neponovljivi Borislav Škegro.
Demokracija kao bodljikava žica oko Markovog trga
Svaka naša demokratski izabrana vlada ne stoji daleko od Škegrinog neoliberalnog fundamentalizma, pogotovo po rušenju standarda širokih slojeva i privatizaciji. Svaka nova vlada samo pomiče granice fijaska i uzda se valjda jedino u činjenicu da joj nitko neće ništa napraviti. I u pravu je – ako nije pala vlada Jadranke Kosor, koja je bila nedemokratski nametnuta, korumpirana i zgazila je građanski referendum o Zakonu o radu, onda neće ni ova.
Nažalost, oni koji danas torpediraju Banske dvore, jednaki su licemjeri i diletanti. Pa i gori, ovisno o kojem se području radi – negdje HDZ vodi, negdje SDP. HDZ-u, do srži korumpiranoj, umiveno nacionalističkoj stranci vodu na mlin ovih će dana usmjeravati, nažalost, i ostaci ostataka sindikata. To je ona grupica ljudi koja je trgovala s HDZ-om oko toga da se ne izlazi na referendum.
Sveta Katolička crkva
Uz njih je i Crkva, koja je putem Glasa koncila poručila da podržava prosvjed koji će se održati 1. svibnja. Praznik rada je u državi s tolikim brojem nezaposlenih i zaposlenima koji jedva preživljavaju doveden do apsurda, no Crkva će prije crknuti nego se prisjetiti sustava u kojem je rad bio pristojno plaćan, nezaposlenost nikakva, a ljetovanja radnika pokrivena do zadnjeg dinara.
Ista je to licemjerna Crkva koja je devedesetih blagoslivljala puške, dizala rejting kleptomanima, obilazila ratne zločince po hrvatskim kazamatima i bez imalo grižnje savjesti nas sisala zahvaljujući nepovoljnom ugovoru sklopljenom s demokratski izabranim predstavnicima svog stada.
Za ovo smo se borili
Ove skupine – stranke, kapitalisti, sindikalni čelnici i crkvenjaci – dijele karakteristiku da su izgubile dodir s realnošću. U stvarnom svijetu oko 17 posto kućanstava ne može si priuštiti meso svaki drugi dan, a gotovo 10 posto obitelji ne može si priuštiti grijanje zimi.
Trećina populacije kojoj popuju ove četiri grupe, te se pozivaju na to da smo prije 20 godina i u vrijeme svakih izbora upravo to i tražili, jedva spaja kraj s krajem. Oružjem smo krčili izlaz iz Jugoslavije. A vidi nas sad.
