"Rafael i ja smo na prosjačkom štapu. On je već petu godinu teško bolestan, a nije ostvario pravo ni na doplatak za tuđu pomoć i njegu, a kamoli na osobnu invalidninu i dječji doplatak. Druga djeca s tom dijagnozom primaju taj novac", kaže baka Dragica za Jutarnji list.
Rafaelovi roditelji su razvedeni. On je prvo vrijeme bio kod majke u selu blizu Đakova. No, vrlo brzo skrbništvo nad njime dobiva otac koji živi u Osijeku. Nažalost, Rafael se 2006. godine teško razbolio, te su baka Dragica i otac odlučili kako je najbolje da privremeno bude s njom u Zagrebu zbog učestalih pretraga i pregleda. Rafael je tada imao 10 godina, a prošle mu se godine bolest opet vratila.
Komplicirani odnosi roditelja
Stoga je lani u rujnu Rafael opet hospitaliziran, a prije pet mjeseci transplantirana mu je koštana srž.
Njezina mirovina za njih dvoje nije dovoljna, a obiteljski odnosi su komplicirani pa često imaju problema s financijama. Obraćala se, kaže, gdje god je stigla. Nažalost, stizao je isti odgovor: vi niste stranka u postupku, što znači niste zakonski skrbnik.
Skupa hrana i prijevoz
"Sjedi i plači. Mirovina je 2.700 kuna, ali imam dva kredita, pa mi ostane jedva 1.300 kuna. Dva puta sam morala dići kredit kod štedno-kreditnih zadruga. Kod jedne sam posudila 6.000 kuna na 72 mjeseca. Rata mi je 466 kuna, znači da ću im vratiti 33.552 kune", očajna je baka Dragica. Zbog toga što Rafael nakon transplantacije mora dugo biti u izolaciji, na preglede u bolnicu, kaže baka, ne mogu ni tramvajem ni autobusom. "Samo taksijem, za što mi mjesečno ode od 700 do 1.000 kuna. Mjesečno 600 kuna plaćam da mogu s unukom uopće biti u ovom stanu. Usto, Rafael mora jesti bezglutensku hranu, kilogram bezglutenskog brašna stoji 54 kune, a što ću s kilom brašna", ispričala je očajna baka koja ne zna gdje da još traži pomoć.
