'Najprviji' od svih potpredsjednika Vlade RH Radimir Čačić izjavio je tijekom prošlog vikenda da se zbog 20.000 otkaza drami bezveze. I tako pokazao da se zbog njega samog, nažalost, ne drami bezveze. Potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo je u Rovinju kazao da unutar brojke od 250 tisuća ljudi zaposlenih u državnoj upravi "sva ta drama oko otpuštanja potpuno je bezvezna". Dodao je da 16 tisuća ljudi ima pravo na punu mirovinu, ali u nju nisu otišli, dok dodatne četiri tisuće ima pravo na prijevremenu mirovinu.
Pravo na mirovinu kao kriterij
Odlično. Dakle, osoba zadužena za razvoj (strategije) gospodarstva u ovoj državi misli da je bolje da 20 tisuća ljudi ne radi apsolutno ništa i istovremeno prima mirovinu, umjesto da barem nešto rade i stvaraju dodatnu vrijednost. Još jednom Čačić nije rekao da će se otpustiti 20.000 onih ljudi koji su zaposleni u državnoj upravi, ali, zapravo, ne rade ništa. Jer bi vjerojatno na koncu morao objasniti i kog vraga radi on. Ne, prema njegovim riječima, radi se o odlascima ljudi koji imaju pravo na mirovinu.
Iako se posljednjih mjeseci o Čačiću, što zbog njegovih izjava, što zbog prometne nesreće u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi, u medijima govorilo i pisalo stvarno puno, smirenost kojom on baca ove brojke pokazuje da oko njega stvarno treba dramiti. Čačiću, drugo se ne može zaključiti, očito promiče barem desetljeće star problem zaposlenosti u ovoj državi. Svakih nekoliko mjeseci bilo mediji, bilo stručnjaci potegnu pitanje neodrživosti našeg mirovinskog sustava. Hrvatska se, između ostalog, zadužila za milijarde i milijarde kuna samo zato jer imamo previše umirovljenika, a premalo onih koji rade, stvaraju dodatnu vrijednost i iz čijeg se rada financiraju mirovine.
To jest drama
Potpredsjednik Vlade sad pak s lakoćom među onim rijetkima koji nisu pohitali u mirovinu kad im se pružila prilika, pronalazi njih 20 tisuća i baca ih na leđa ove mizerije koja je još koliko-toliko sretna da ima posao u ovoj državi. Zbunjujuće je, istovremeno, to da je upravo Čačić već mjesecima najglasniji kad treba optužiti građane da ne rade dovoljno. No, kad mu se pruži prilika da otpusti one koji ne rade, onda otpušta one koji imaju uvjete za mirovinu. Čak i kad bi se radilo o privatnoj kompaniji u kojoj Čačić grmi i oblači i isplaćuje plaće, takav bi potez bio blesav, ako već ne i nemoralan i nezakonit. No, radi se o državi u kojoj gospodarsku politiku vodi netko kome se "ne drami" zbog 20 tisuća otkaza.
Ako je Radimir Čačić propustio primijetiti u proteklih nekoliko desetljeća, brojka od 20 tisuća otkaza, novonezaposlenih ili umirovljenih, brojka je oko koje se svugdje radi drama. Vijesti se objavljuju čak i kad velike svjetske kompanije ili državne uprave otpuštaju puno manji broj ljudi. Uostalom, bi li Čačić jednako tako rekao da ne treba raditi dramu da mu nekim čudom uspije stvoriti 20 tisuća novih radnih mjesta? Ne bi, sigurno. Oko toga bi se radila drama, a jednako tako je potrebno raditi i dramu oko 20 tisuća otkaza, ma koliko se to našem prvom potpredsjedniku Vlade činilo izlišnim.
Bez posla i učitelj koji je Čačića učio osnove empatije
Jedan od razloga je već i naveden. Radi se o ljudima koji imaju uvjete za mirovinu, a ne onima koji samo vrte palčeve po cijele dane i možda, tu i tamo, daju kakve nebulozne izjave. Nevažno, dakle, postaje hoće li posao izgubiti liječnica koja je proteklih 35 godina provela u zdravstvu i želi raditi još neko vrijeme i svojim iskustvom pomoći u liječenju ljudi. Ili će bez posla možda ostati učitelj koji je još Čačića pokušavao naučiti osnove empatije u osnovnoj školi. Ili će posao izgubiti i neki stručnjak koji cijelu svoju karijeru pokušava raditi najbolje što to može unutar državnih institucija. Očito, liječnika, učitelja i stručnjaka u ovoj državi stvarno ima previše, pa nek malo odmaraju i kradu bogu dane. Ali će zato, izgleda, ekipa koja u cijelom danu udari dva žiga, a ostalo vrijeme provede čitajući novine i srčući kavice i dalje moći grijati svoje tople fotelje koje su im kupili porezni obveznici.
Zašto nema analize?
Drugi razlog zašto treba raditi dramu je to što, u maniri svih nepromišljenih odluka iz proteklih godina, ne znamo postoje li bilo kakve analize ili izračuni koji bi pokazali je li odlazak tisuća i tisuća ljudi koji imaju uvjete za mirovinu racionalna stvar. Hoće li ti ljudi biti veće opterećenje proračunu ako ne rade i primaju mirovinu ili ako nešto rade i primaju plaću? Postoji li ikakva analiza koja bi podržala odluku o otpuštanju i, ako postoji, zašto je se skriva? I, kad smo već kod toga, ne bi li pametnije bilo utvrditi koja su radna mjesta nepotrebna u državnoj upravi, pa njih ukinuti bez obzira na to popunjavaju li ih podobni, stari ili mladi?
I treći smo razlog već spomenuli. O gospodarskoj politici u Hrvatskoj glavnu riječ vodi osoba kojoj 20 tisuća otkaza ne znači ništa. Kako onda vjerovati da Čačić vodi imalo računa o zapošljavanju? O razvoju? O novim poslovima? O novim kompanijama? Kako procijeniti koji su uopće interesi Čačića? Osobe koja smatra da ne treba dramiti ako 20 tisuća ljudi ostane bez posla. Četiri milijuna građana Hrvatske vjerojatno ne bi previše dramilo da se toj brojci doda još jedan.
