Dvadeset i četiri godine život u vlaku - posao je Krunoslava Lovrekovića.
"Vidim koji mi je vagon. Uzmem papire - gdje su mi rezervacije za putnike. Stavim plahte, deke jastuke, složim po rezervacijama i stavim im sledovanje i čekam polazak vlaka", kaže Krunoslav, pacijent na peritonejskoj dijalizi.
Prije šest godina pojavili su se prvi problemi s bubrezima i onda potpuno zatajenje.
"Rekao sam doktorici najprije da bih ja išao raditi, onda me malo
čudno gledala.
Rekla mi je da higijena mora biti na najvišoj razini. Ali ja
sam rekao ja idem probati pa kako bude bude. Otišao sam do šefice
što joj se zahvaljujem ovim putem da mi je dozvolila takav rad",
kaže Krunoslav.
Dok putnici spavaju, Krunoslav u susjednom kupeu svakih šest sati obavlja dijalizu.
Kaže, da ne radi, bilo bi mu teže nositi se s bolešću, ali da je imao sreće jer ne mora na dijalizu u bolnicu.
"Dvije su vrste dijalize - jedna je hemodijaliza - to je dijaliza preko krvi. Tu dijalizu pacijentzi najčešće obavljaju u bolnici. Dolaze tri puta tjedno i provode četiri sata spojeni na aparat za hemodijalizu. Druga vrsta dijalize je peritonejska u kojoj pacijent ručno mijenja otopine, najćešće 4 puta dnevno ili druga varijanta je da dobije aparat", Mladen Knotek, pročelnik Zavoda za nefrologiju KB-a Merkur.
Krunoslav treba novi bubreg. Prije dva tjedna upisan je na listu i čeka poziv.
"Najčešća su zvanja noću. Tako da uvijek je mobitel uz mene. Rekao sam doktoru, slučajno ako sam na putu ja fizički ne mogu stići na transplatacaiju."
Zahvaljujući vlastitu karakteru i obzirnom poslodavcu, ipak će odraditi još puno dijaliza, jer na novi bubreg čeka se do dvije godine.
