Svake godine u njihovu poslovnicu stigne oko pola kilograma zlatnih zubića, bude tu i misterioznih bogataša koji kupuju na kile, ali istina je da one filmske poluge kao u američkim vesternima vlasnik zapravo nikad ne vidi. One ostaju pod ključem u bankama u New Yorku ili Ženevi, samo na papiru mijenjaju vlasnika.
Nekada se tržište zlatom u Hrvatskoj svodilo na kupi-prodaj lančić kod zlatara, no od ulaska u EU sve više se razvija tržište investicijskim zlatom. Zvuči pomalo noble, s visoka, ali razlika je u čistoći zlata. Naš lančić ili prsten u sebi ima umiješan bakar ili drugi metal pa se ono rangira, ovisno o čistoći, kao 14-karatno, 18 ili 24-karatno, a investicijsko zlato služi samo za trgovanje i čistoća mu je 99,9 posto.
Tko kupuje poluge, a tko prodaje zube, kako sve to zajedno funkcionira objasnio nam je Saša Ivanović iz Centra zlata u našem podcastu "Ideje na stolu" posvećenom gospodarstvu i poduzetništvu.
Velik prostor za rast tržišta
Ivanović kaže da se tržište investicijskog zlata u Hrvatskoj posljednjih se godina razvija, da ima mnogo prostora za rast, a uzlet se dogodio ulaskom Hrvatske u EU.
"Do prije dvanaestak godina investiranje u zlato nije bilo isplativo zbog PDV-a. No, njegovim ukidanjem razlika između kupovne i prodajne cijene investicijskog zlata postala je minimalna, što ga čini privlačnim ulagačkim instrumentom, slično dionicama. Prosječna godišnja stopa rasta cijene zlata posljednjih godina iznosi 8 do 9 posto, a u proteklih je dvadeset godina prosjek godišnjeg porasta bio 11 posto. Ako gledamo prošlu godinu tko je početkom godine uložio, sada na zlatu ima 41 posto zarade", istaknuo je Ivanović.
No treba biti iskren i reći da se ponekad na zlatu može izgubiti. Ivanović podsjeća da je prije petnaestak godina zlato bilježilo pad zbog velikog uzleta dioničkog tržišta, što je odvuklo investitore prema vrijednosnim papirima. No, smatra da su takve situacije rijetke i vjeruje da je vjerojatnost znatnijeg pada cijene zlata u nadolazećim godinama niska.
Prema Ivanovićevim procjenama, tijekom prošle godine na domaćem tržištu prodano je investicijskog zlata u vrijednosti od oko 350 milijuna eura, a godinu ranije ta brojka iznosila je 300 milijuna eura.
"Tržište se diže, ali je još uvijek u povojima. Ljudi još ne shvaćaju koliko je jednostavno ulagati u zlato", rekao je naš sugovornik.
Zašto ulagati u zlato?
Kao osnovne razloge za ulaganje u zlato, navodi njegovu dugoročnu stabilnost, sigurnost i likvidnost. "Zlato je lako unovčivo - vlasnik ga može prodati bilo gdje u svijetu, i to u istom danu. Uz to, kupnjom fizičkog zlata, investitor ima potpunu kontrolu nad svojom imovinom, što nije slučaj kod ulaganja u fondove ili bankovne depozite. Kad se kupi zlato, ti ga imaš," zaključuje Ivanović.
Kaže da mnogi odlaze po zlato u Austriju i Njemačku pa napominje da postoje neka pravila. "Baš kao i kod gotovine, ako zlato vrijedi više od 10.000 eura, mora se prijaviti, bez obzira na to što smo u šengenu. Na primjer, obavezno se to mora napraviti na aerodromu", govori Ivanović.
Što zbog sjaja, što zbog vrijednosti, zlato oko sebe navlači i dozu mističnosti, pa se nameće pitanje tko je tako bogat da ga kupuje?
Na pitanje jesu li to neki ultrabogati ljudi, Ivanović ispaljuje: "Joj, ne... Ne postoji neki 'tip' ljudi koji kupuje zlato. Neki to rade već 20 godina. Imamo umirovljenike, studente, muške, ženske... Tko ima manje novca krene s jednogramskom polugom koju često kupuju umjesto, na primjer, trećeg mirovinskog stupa. Ulažu u zlato svaki mjesec koliko mogu. Uzmu nekoliko polugica od jednog grama koje su predviđene za dugoročnu štednju. Pa kad čovjek ode u mirovinu, jednostavno kad mu treba izvade i prodaju polugicu pa imaju za nove naočale, novi frižider, za doktora."
Polugica od grama izgleda zapravo kao mali privjesak za lančić.
Nastavlja da je ova praksa sasvim normalna u Njemačkoj, naročito u Švicarskoj gdje tradicija štednje u zlatu traje godinama.
"Kod nas je najčešće pitanje - OK, ja ću kupiti zlato i što onda, kako ću ga prodati? I očekuju da će biti jako velika razlika između kupovne i prodajne cijene, ali ona je između dva i tri posto", pojašnjava.
Na pitanje, koliko je onda zaradio netko tko je kupio zlato prije pet godina, odgovara da je taj zaradio više od 70 posto.
Koliko ljudi, toliko anegdota, a tijekom godina Ivanović je imao od urnebesnih do vrlo tužnih situacija.
Djedovi zubi za kartu Thompsonova koncerta
Prisjetio se: "Unuk je htio ići na Thompsonov koncert u Knin i donio je dedine zube. Unuk je bio stariji također, možda i 60 godina, bilo je smiješno što nosi kljove svog dede." Otkriva da svake godine otkupe oko pola kilograma zubića.
Na pitanje nije li to pomalo jezivo, smije se i ispaljuje: "Što ja znam, meni nije! Ali imamo kolege koji su postavili crtu i rekli da ne otkupljuju zlatne navlake ako imaju kljove u sebi."
Svi koji su odrasli na vesternima dobro znaju kako izgleda zlatna "cigla", ona poluga, a na pitanje je li ikad doživio da netko zatraži polugu, kaže: "Te filmske cigle su takozvane Good Delivery poluge od 12,4 kila. I to se drži u bankama - jedanput kad uđe takva poluga u banku, tamo i ostaje. Poluga mijenja vlasnika, ali je uvijek na istom mjestu. Najčešće je to u New Yorku, Londonu, Singapuru gdje su velika skladišta za poluge, nama najbliže je možda u Ženevi. Ali poluge su namijenjene isključivo velikim bankama te vrlo velikim i iznimno rijetkim investitorima. Takvu ciglu nikad nisam prodao."
Zlatna poluga, milijun eura
Za radoznale - vrijednost poluge je veća od milijun eura. U njoj je 12,4 kilograma, a kilogram zlata sada je oko 84.000 eura.
No u svojoj karijeri imao je kapitalce. "Gospodin je rekao da je prodao udjele u firmi i mi smo mislili da se malo zeza kad je pričao o malo većim iznosima. Nije baš da je on bio odjeven kao da ima milijune. Ali kad smo vidjeli za koji iznos je prodao firmu, imao je dovoljno novca za više od 27 kilograma zlata. Novac je pretočio u manje poluge zlata", otkriva.
Ali ima i nesretnih priča, kada se prodaju uspomene koje se vežu uz nakit ili dukate. Ljudi to rade u očaju, kad su stjerani u kut.
"Jedna od najtužnijih priča bila je starije gospođe, imala je oko 80 godina, prodavala je dukate koje je dobila od svog djeda. Plakala je što ih daje, morala je zbog bolesti. Morali smo objasniti zašto joj je deda to ostavio - nije da će ona umrijeti s tim dukatima, nego ih je dobila da ih proda kad joj bude teško, i da onda time plaća ono što treba platiti", rekao je Ivanović o krajnjem smislu posjedovanja zlata.
Rastave i prstenje na prodaju
Nisu rijetke ni rastave braka, ponekad supružnici dođu jedan za drugim i prodaju prstenje. "Kolega je shvatio da je gravura datuma na prstenu od prije nekoliko mjeseci. Brak je, nažalost, vrlo brzo propao. Nakon nekoliko dana došla je i bivša supruga, ona je prodavala i njihov zaručnički prsten. To su malo tužnije priče", rekao je Ivanović.
Jedna priča bila je s gospodinom koji je kupovao 83 dukata, zlatnika Franz Josefa. "Zanimalo me zašto baš 83. Gospodin je rekao da mu je majka dala toliko dukata kojim je platio put svoje obitelji da pobjegnu za vrijeme rata iz Bosne u Zagreb na sigurno. I zato je rekao da kupuje baš 83 komada da bi ih ostavi u nasljedstvo", prepričava.
Ukazuje i da zlato ima bezvremensku vrijednost jer je vrijedilo i prije 100 godina, dok su se samo u Hrvatskoj posljednjih 25 godina izmijenile valute - od jugoslavenskih i kasnije hrvatskih dinara, preko kune i sada eura.
"Sve papirnate valute, koje su bile kod nas, većinom sada ne vrijede. To je sada običan papir, ali onaj koji je imao zlatne dinare, taj ima nešto što još uvijek vrijedi", zaključuje naš sugovornik.
Nesigurna vremena, viša cijena zlata
Pitali smo što kontinuirano diže cijenu zlata. Odgovara da je to važan oblik ulaganja u nesigurnim vremenima. "Malo veći rast cijene zlata krenuo je 2018. kada se očekivala kriza, ušli smo zatim u koronu kada je prvi put znatnije skočila cijena. I opet je to bilo zbog nesigurnosti koja je zavladala. Sljedeći moment rasta bila je invazija na Ukrajinu. Ipak, cijena posljednjih godina najviše raste zbog potražnje centralnih banaka koje se žele distancirati od američkog dolara - žele smanjiti devizne rezerve u američkim dolarima tako da kupuju zlato. Čak je i zlato prije dvije godine premašilo eure kao deviznu rezervu. Znači, postala je druga rezervna rekao bih čak valuta u svijetu", govori Ivanović.
Hrvatska je odavno prodala većinu svojih zlatnih rezervi, nešto se kupilo po ulasku u eurozonu. Ivanović je dao svoje mišljenje i o tome treba li Hrvatskoj uopće takvo zlato. "Hrvatskoj nije toliko bitno da ima velike zlatne rezerve zato što smo mi već u EU i imamo euro. Ali, na primjer, Poljska ima svoju valutu i ona gomila velike količine zlata, baš zato da bi stabilizirala svoju valutu i da bi joj se više vjerovalo."
Vraćajući se na priču ljudi koji ulažu u investicijsko zlato otkriva i pravila igre: sve je zakonom strogo određeno. Može se kupiti sve do 10.000 eura gotovinom, više od toga mora ići preko računa, a onda se mora i provjeriti odakle toliki novac. "Obveznici smo Zakona o sprječavanju pranja novca", kaže. Na pitanje je li bilo škakljivih situacija, da netko pokuša zamračiti novac sumnjiva porijekla kupnjom zlata, odgovara: "Je, bilo je, ali uglavnom ti ljudi nisu došli k nama. Ja vjerujem da se raspitivalo za nas, ali čim čuju da mi moramo napraviti dubinsku analizu podrijetla novca, brzo odu".
U idućem nastavku čitajte o tome koliko mogu biti vredniji novčići ili dukati od zlata numizmatske vrijednosti i kako prepoznati onaj pravi za koji bi kolekcionari malo bogatstvo dali.
