'Zašto te žene toliko vole? Neodgovoran si i tretiraš ih k'o stoku!'

Ima jedan citat iz filma 'Mi nismo anđeli' koji mi je poslužio kao inspiracija za ovaj tekst. Žena koja ga izgovara optužuje protagonistu filma, inače poznatog gradskog ženskaroša: 'Ne shvatam zašto te žene toliko vole... alkos si, uvaljuješ se ribama u gajbu, neodgovoran si, nemaš para, tretiraš žene kao stoku...', na što joj glavni glumac odgovara: 'Mislim da je ovo poslednje presudno!'

Ovo su bile dvije kratke, ali jake rečenice i misao oko koje mogu (ili mislim da mogu) sklopiti cijeli tekst na tu temu... Pa počnimo...

Mjesto događaja je jedan grad u Hrvatskoj. Švalimir Švalerović, poznati je ženskaroš koji je spavao s pola grada, a s drugom polovicom nije uspio jer je ova iskorištena polovica proširila glas o njegovom 'ponašanju'.

Grad je zapravo selo, a u kasnim dvadesetima se sve te generacije spajaju jer netko preko poslovnih kontakata ponovno sreće ljude s kojima se možebitno nekad družio, na izlascima srećeš poznanike da bi shvatio da od deset ljudi u njihovom društvu, znaš barem jednog čovjeka ili taj zna nekog tko znaš. Selo kažem. I to jako pričljivo. Dobre vijesti se brzo šire, lošije brzinom svjetlosti. Samo je problem od toliko pokvarenih telefona razaznati koja je priča ona prava, istinita?

Za Švalimira svi misle da je osoba koja ima djevojku, no da ih ima i nekoliko pored nje. Nisu daleko od istine. On često lijepim osmijehom negira da te druge osobe postoje čak i ako ga netko slučajno negdje uhvati. To je ta definicija dok je stvarnost malo drukčija.

Nisam ja ženskaroš, ja samo volim svakoj djevojci pružiti šansu.

Volimo vjerovati da ljudi nisu rođeni zli da bi povrijeđivali, ali on je zbog ignoriranja nekih situacija, neočitavanja znakova oko sebe i kasnije ne prihvaćanja odgovornosti za svoja djela radio upravo to. Vjerovao je da žena za koju se on najviše zanima, ne zanima toliko za njega. U skladu s tim se i ponašao. Kada je ona zvala, on je bio njen. No dok je nije bilo, brzo je našao zamjene.

Švalimir je imao puno ljubavnih iskustava iza sebe, ali nijedno ono pravo, iskreno i pozitivno pa je naučio oko sebe napraviti zid flegmatičnosti. Zašto? Jer mu nijedna nije dokazala da prava ljubav postoji. Ili ako je, onda je brzo otišla. To što on nije znao jeste - da to nije bila prava ljubav, ako je otišla.

Vjerujući sebi da je doživio vrhunac svog davanja nekome i da od toga dalje ne ide, počeo se i ponašati kao da ga ništa ne dira. S vremenom je naučio ponašati se u društvu žena i poznavao sve te male cake na koje padaju. Naučio ih je slušati, to je bilo najbitnije, te tu i tamo ubaciti neki nesvakidašnji, neobični kompliment kojime bi im pokazao da uočava detalje. Primjer: 'Mogu primjetiti da ti nijansa boja laka za nokte neopisivo paše uz boju očiju, prekrasna si'.

Nije on bio loš, ali je bio umjetan, imao je zid oko sebe. Izgradio se on poslovno, materijalno, ali emotivno je negdje zastao. Kad bi ga žene prokužile i rekle mu to, znao im je dobaciti onu staru narodnu - vi želite nekoga koga možete preodgojiti, to vam je u krvi. Tako se branio, ne shvaćajući da otvaranje vrata ka novim spoznajama o sebi neće dovesti do rušenja cijelog zida sagrađenog oko njega.

Kako god bilo, čuvao je on tu svoju utvrdu. Ne shvaćajući sam sebe, ali misleći da zna što radi, takve je žene i privlačio. Što zračiš, to privlačiš, kaže narod. To me dovodi do početne misli ovog teksta. Kao stoka se ponašao prema onima koje su to dopuštale. Mogao je to i drukčije, no jadan nije znao. Nisu ni jadnice koje su padale pod njegov šarm. Bile su neke od njih koje su zavedene iskoristile priliku, dobile od njega što su htjele i drugo jutro otišle prije nego se probudio. Tima se uvijek opetovano javljao jer ga je odbijanje fasciniralo, da ne kažem palilo.

Niste vi njega shvatile. On je u društvu više žena, prijateljica štoviše, znao pokazivati da 'voli' i njih i onu prvu na koju je bacio pik. Pa zar to nije divno? Čovjek pun ljubavi i prazan takta i osjećaja za dobro i loše, bijelo i crno. U posljednje vrijeme je prestao izmišljati laži kako bi sebi i drugima opravdao svoje ponašanje već je počeo s iskrenošću, čuo je da to pali.

Ni ta iskrenost nije valjala kad su sama djela koja je radio bila kriva. Primjera radi, ženama je na spojevima počeo priznavati da nisu jedine u njenom životu, da si ne zabrijavaju ništa ozbiljnije, misleći da se tako obranio od potencijalne povrede druge osobe. Kako li se samo prevario! Pa najviše je povrijedio drugu ženu brutalnom iskrenošću na samom početku jer je time stavljao ogradu oko potencijalno lijepog odnosa jednom u budućnosti. Nije ni shvaćao koliko je to degradirajuće jer je kod nekih to prolazilo. A prolazilo je kod žena koje su to isto, dakle čisti seks, htjele i od njega nazad.

Karme se Švalimir najviše bojao. Kao nije vjerovao u nju jer si nije htio priznati da nešto loše radi te da će mu se ona vratiti, no to mu se događalo. Kao što sam spomenula u par odlomaka iznad, nakon ohoho godina od svih tih žena koje je imao, jedna mu je bila vrh, ali ta se godinama s njime mučila. Uvijek mu je bila pri ruci, ne samo kao ljubavnica već i kao prijateljica. Znala je kakav je i u početku se pravila da joj to ne smeta, ali je nakon nekog vremen pokušala probiti zid odlaženjem. Pa nije uspjela. Pa je pokušala ponovno, pa nije uspjela. Nikad nije od njega saznala koliko mu puno znači, a od njega je očekivala da će očitati znakove i shvatiti da ga voli najviše na svijetu, kao za inat, ovakvog emotivnog invalida. Premalo su međusobno razgovarali misleći da si nemaju što za reći i bojeći se onog krajnjeg odbacivanja.

Kad su napokon neke stvari izašle na vidjelo nije ga dočekala. Njemu je napokon sjelo iz dupeta u glavu jer se više zasitio ispraznih odnosa. Htio je sve ili ništa, ovo ga više nije ispunjavalo. Ona je svjesna da tako intenzivan i strasan odnos s novim muškarcem kojeg je pronašla vjerojatno nikad neće postić, ali voljela je vjerovati u to. Više nije mogla čekati, biti otirač, ili kako opet narod voli reći - biti zadnja rupa na svirali. Ona je nastavila dalje, odnos s njim je bio već previše pohaban da bi se povjerenje u njega vratilo, usprkos emociji koju je gajila.

Teško mu je to palo, ali je prebolio. Ne na sebi svojstven način - mijenjanjem žena kao čarapa već je neko vrijeme bio sam. Sada je u potrazi, s jednim novim iskrenijim i humanijim pristupom! Bit će mu teško jer je određenu sliku o sebi već pred drugima stvorio, ali ljudi vole pozitivne priče i preokrete pa možda povjeruju i u ovu ;) Sretno s potragom!

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.