Na današnji dan prije točno 76 godina smaknuta su dvojica istaknutih antifašista, a zbog načina na koji su ih okupatori pogubili i svega što su učinili neposredno pred smrt postali su heroji narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije.
StjepanStevoFilipović rođen je u Opuzenu, a nakon što se s obitelji uoči Drugog svjetskog rata dosta selio, skrasili su se u Kragujevcu. Ondje je i prvi put uhićen i osuđen na godinu dana zatvora zbog svojih aktivnosti u radničkom pokretu. Komunističkoj partiji se pridružio 1940. godine, a rat u Jugoslaviji je godinu potom dočekao u Valjevu.
Ubrzo se pridružio partizanima, a potkraj 1941. su ga zarobili četnici i predali Gestapu. Nijemci su ga u Beogradu ispitivali, no nakon što nisu uspjeli u svom naumu, Filipovića su vratili u Valjevo gdje je odlukom njemačkog vojnog suda osuđen na smrt vješanjem. Obješen je na današnji dan 1942. godine, a neposredno prije pogubljenja, pred masom koja je dovedena gledati javno vješanje, glasno je antifašističkim parolama izrazio podršku KPJ i Crvenoj armiji.
Obješen je 15 minuta ranije nego što je bilo predviđeno, a zauvijek će se pamtiti fotografija snimljena uoči vješanja na kojoj Filipović ima visoko uzdignute šake. Njegovo tijelo je na mjestu vješanja ostavljeno još nekoliko dana, a potom je odneseno u nepoznatom pravcu i do danas se ne zna gdje je pokopan.
Nekoliko je spomenika podignuto Filipoviću u čast. Onaj u rodnom Opuzenu je 1991. godine miniran, a do danas nije obnovljen. No, za razliku od Hrvatske, koja ga se očito srami, svijet slavi Stjepana Filipovića čija fotografija stoji na samom ulazu u zgradu Ujedinjenih naroda.
Na isti dan, samo u Šibeniku, strijeljan je RadeKončar, još jedan heroj antifašističke borbe. Nakon okupacije Jugoslavije radio je na organiziranju ustanka protiv ustaša, nacista i fašista, a sudjelovao je i u nekoliko oružanih akcija partizana.
U studenome 1941. godine su ga uhvatili Talijani, ali je unatoč mučenju odbio otkriti svoj identitet. Uz pomoć ustaša Talijani su ipak otkrili o kome se radi, a odlukom talijanskog suda za Dalmaciju osuđen je na smrtnu kaznu. Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom: "Milosti ne tražim, niti bih vam je dao".
Prizor sa strijeljanja Rade Končara i drugova u Šibeniku 22. svibnja 1942.
Strijeljan je u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942., sa 25 drugih antifašista. I on je ubrzo postao jedna od najvećih partizanskih ikona, a prvi je dobio titulu narodnog heroja Jugoslavije.
