Rijetko kada bilo koga hvalim. Malo je primjera i ljudi koji su svojim talentom, žrtvom i odricanjem zadužili grad kakav je Split. No kada malo bolje pogledate, vrijedno svake pohvale i divljenja, jest ono čime su nas zadužili vrijedni djelatnici Turističke zajednice grada Splita. Trebalo bi se vratiti daleko u povijest grada i naći kakav sličan primjer, i još tamo od devedesetih nismo imali toliko vrijednih i stručnih ljudi, sa toliko talenta, koji su uspjeli proizvesti toliko kaosa u gradu i pazite sad – na tome steći sve lovorike. Taj uspjeh barem koliko ja znam nije u bližoj, a ni daljoj povijesti postigao nitko.
Da na jednom poslu kojeg praktički ne radiš, za kojeg niti imaš smisla niti vizije, postižeš ni kriv – ni dužan takve rezultate da te sam premijer u udarnom terminu javno pohvali. Takvo što zadnji puta smo vidjeli samo u filmovima. Ako izuzmemo legendarnu Top listu Nadrealista za koju iskreno vjerujem, da postoji danas da bi se zajebavala sa našom slavnom Turističkom zajednicom grada Splita. Stariji iz moje generacije pamte legendarnog Terence Hilla i Buda Spencera koji u urnebesnoj „Dva policajca“ ni krivi ni dužni uistinu postaju policajci. Takva je otprilike radnja filma zvanog Turistička zajednica grada Splita. Alijana Vukšić, kao recimo Bud Spencer, direktorica je Turističke zajednice grada Splita, i njoj se kao i Budu u gore spomenutom filmu događaju potpuno slične stvari.
Grad je u potpunom kaosu, rasulu, i netko potpuno očajan postavio je Alijanu, pardon, Buda, da bude pravi policajac. Ili Alijanu da bude prava direktorica. Bud naravno uživa kao i Alijana u medijskoj pažnji, laskaju mu pohvale premijera i Vlade koji broje ležaje, noćenja i dolaske preko Lučkog, Bud je udobno zavaljen u fotelju šefa policijske stanice dok gradom haraju ulične bande. Možete zamisliti našu Alijanu kako kod frizerke popodne namješta frizuru za medije koji vazda gladni zvijezda jedva čekaju da naša Alijana procvrkuta kako smo oborili sve rekorde, kako smo dostigli i prestigli mitsku 2019 –u, kako u gradu Splitu nema sobe za lijeka, te kako posezona obećava više nego li i jedna druga.
Problem sa spomenutim filmom „Dva policajca“ taj je, za one koji ga se ne sjećaju, što je očajni gradonačelnik potpuno svjestan kako su mu stvari izmakle kontroli, od legendarna dvojica namjerio napraviti „žrtvene jarce“, pa je javio premijeru kako se stopa kriminala rapidno smanjuje, a premijer ko premijer. Što on zna što se događa u Splitu, pardon, u predgrađu New Yorka. Pa nahvalio premijer Bada, kao što je nahvalio premijer Alijanu Vukšić. I ona sva sretna stala pred kamere da nam procvrkuta kako smo oborili sve rekorde, kako ona naravno za sebe ne preuzima nikakve zasluge, ali radilo se naravno, nije da nije. Ako to nije sasvim dovoljan razloga da Alijanu i ja ovdje javno pohvalim, ja iskreno ne znam za drugi. Vrijedno je svake hvale da uvjeriš i sebe i druge kako vrijedno radiš, kako se žrtvuješ svakodnevno i to se prepozna, a da u isto vrijeme niti ne pogledaš kroz j****i prozor!
E da kojim slučajem naš premijer, mediji okupljeni oko slavnog Buda, pardon Alijane, samo se osvrnu oko sebe sa sunčane rive na kojoj istoj guraju mikrofon pod nos, golim okom mogli bi vidjeti na tisuće stranih turista koji tumaraju gradom i pitaju prolaznike, konobare i domoroce, gdje su to došli i ima li tu kakva Turistička zajednica?
Kataklizma zvana masovni turizam
A ti turisti koji pohode moj grad u tisućama i ove večeri dok pišem ovaj tekst tumaraju gradom i pitaju se, uostalom kao i svi mi građani grada Splita, dakle svi osim premijera i medija koji Alijani Vukšić turaju mikrofon pod nos, koji k**** je Turistička zajednica grada Splita i kojem k**** ta instuitucija služi?
Ajde prijašnjih godina bacili su se neki novci za famozne Dane Dioklecijana. Pa su tumarale gradom kojekakve družbe obučene u vojnike Rima sa smiješnim kostimima, pa je čak i sam Car znao u podne izaći pred razdragane turiste i baljezgati na tečnom engleskom. Ajde bilo je tu i nasred rive sklepane bine na koju bi se penjali razno razni izvođači, lokalni pjesnici iz Piska i takva nekakva čeljad, bilo je tu mladih zvijezda naše estrade koji su pristajali da pjevaju mukte, folklornih kola i klapa koje nisu tražile honorar. Bilo je tu svega i svačega zapravo, ta se Turistička zajednica doimala tada kao nekakva organizacija koja ipak kako – tako volontirajući valja za tako smiješan program, trudi da turistima pokaže kako nas domorodaca Aboridžina ipak ima, no sve je to palo u vodu godine Gospodnje 2021. kada je grad Split u sedmom mjesecu doživio kataklizmu zvanu – masovni turizam.
Kako izgleda taj grad Split godine Gospodnje 2021. usred kataklizme najbolje dočarava scena iz filma „Dva policajca“ kada Buda Spencera premijer tapše po ramenu dok grad iza njihovih leđa doslovno gori. Grad Split, da vas ne zajebavam više, grad je bez iti jednog događaja. Grad bez bilo koje autohtone i zanimljive, lucidne i promidžbene manifestacije. Već vas vidim kako zlurado tipkate komentar pa Covid je? Pandemija? Kakve manifestacije? To je sigurno pomislila i naša Alijana pa unaprijed odustala. Ali dragi Bud, pardon Alijana – može se. I može naravno bez famozne Turističke zajednice grada Splita. Zar nije održan Sustipan? Zar se neće uskoro održati Pričigin? Sve te manifestacije koje organiziraju građani grada Splita samoinicijativno dok naša Alijana radi frizuru jer će je večeras gledati premijer kako broji krevete, noćenja i količinu turista koji tumaraju po gradu, a pola ih ne zna da je iznad njih, iznad njihovih očiju jebena Dioklecijanova palača.
I dođe čovjeku milo, i suze ti dođu na oči kada ti sjedne grupa Amerikanaca i ti ih upitaš kako vam se sviđa Split? Jeste li obišli Dioklecijanovu palaču? Popeli se na katedralu Sv. Duje, a oni te gledaju blijedo.
Dioklecijanova palača? Katedrala Sv. Duje? Zar zbilja to u vašem gradu postoji? Bili mi u Turističkoj zajednici i dali nam brošur za nekakve Plitvice. Da tamo obavezno moramo ići. A ima li što po vašem gradu? Nekakva događanja? Nema? Baš šteta.
Rijetko kada bilo koga hvalim. Malo je primjera i ljudi koji su svojim talentom, žrtvom i odricanjem zadužili grad kakav je Split. No kada malo bolje pogledate, vrijedno svake pohvale i divljenja, jest ono čime su nas zadužili vrijedni djelatnici Turističke zajednice grada Splita. Malo je u povijesti bilo ljudi koji nikada ništa nisu napravili za grad, a toliko ljudi im je došlo očekujući da vide čim će ih zabaviti.
Ne hvalim bilo koga, i ne hvalim zapravo nikad. Ali Alijanu Vukšić ne da hvalim, nego njen lik i djelo slavim. Zbog te direktorice Turističke zajednice zasigurno ove tisuće i tisuće ljudi koji su se mojim gradom dosađivale proteklih mjeseci više nikada neće doći.
I to je postignuće ako mene pitate – vrijedno divljenja.
