Rekla je da u Hrvatskoj ne vidi perspektivu, a nade nje i njezine obitelji nikako da se ostvare pa su zaključili da neće ostati u Hrvatskoj, gdje je Tea bila članica Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba, i predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata.
'U Hrvatskoj je izgubljen sustav vrijednosti'
'Tu više nema nikakvih vrijednosti', rekla je i dodala da je bitno jedino 'čiji si' a ne koliko si kvalitetan i stručan. Izgubljen je sustav vrijednosti u Hrvatskoj, baš kao i prilika da se od nje napravi zemlja s prosperitetom u ovih 20 godina nakon rata, smatra Tea.
'To ide od onog osnovnijeg, od kućnog odgoja, od onoga što te roditelji nauče, da trebaš biti marljiv, da trebaš učiti, širiti horizonte, biti obazriv prema drugima, da je pristojno reći dobar dan i doviđenja, taj cijeli sustav koji ti netko usadi i vjeruješ da je to ispravno. A onda shvatiš da društvo u kojem živiš ne samo da nema takve vrijednosti, nego nema nikakve. Zato znanstvenik svjetskog glasa, Ivan Đikić, ne može ući u HAZU, ali ministar znanosti može plagirati znanstveni rad', kaže Tea Horvat i dodaje da ne poznaje nikoga tko je u Hrvatskoj potpuno sretan i smatra da promjene nisu potrebne.
Shvatila je, kaže, da ne želi potrošiti ostatak života na takvu situaciju. Sada radi sve potrebno za odlazak kako bi mogla ponovno profesionalno disati punim plućima. Odlazak zato ne smatra porazom kao mnogi drugi.
Otišla zbog političkih pritisaka
Devet je godina Tea radila u Zavodu za planiranje razvoja grada Zagreba, ali zbog političkih je pritisaka otišla. Nije htjela potpisati nešto za što je smatrala da nije u javnom interesu. Tek nakon deset godina je struka priznala da je sve bila pogreška, no u početku se nisu slagali s Teom. Nakon toga je u Komori i Udruženju arhitekata inicirala, koordinirala i aktivno sudjelovala u izradi hrvatskih arhitektonskih politika. Taj je dokument općeg dobra trebao početi podizati kvalitetu hrvatskog prostora i arhitekture kao nužne osnova za dobar život svakog pojedinca, piše DW i dodaje da Sabor nikad nije usvojio taj dokument, a sada stoji u ladici u Vladi. Ta situacija, smatra Tea, šalje poruku da ne treba poštivati ništa u državi.
'Ovakvo postupanje je opasno za zdravlje i sigurnost ljudi. Ako se jednom dogodi potres, tko će biti kriv kad se kuća sruši i kad ljudi koji su kupili tu legaliziranu nekretninu poginu. Ako se zapali kuća, a vatrogasac ne može prići zgradi, tko je kriv? To su jako ozbiljne stvari, a da ne govorimo o svim onim gradnjama koje umanjuju kvalitetu života i vrijednost nekretnina cijelog susjedstva, jer su kao šaka u oko i zaklanjaju sunce i pogled, pa gradnji na tuđoj zemlji, to su takve nepravde', zaključuje Tea i dodaje da kao stručnjakinja nije mogla ništa učiniti, ali se zato pred sam odlazak iz zemlje angažirala u kampanji Sandre Švaljek koja se kandidirala za gradonačelnicu Zagreba. Misli da će ona pomoći strukama i građanima u sudjelovanju u odlukama, a sa Švaljek dijeli svjetonazor i borbu za sretniju zajednicu. Kvaliteta života se, kaže Tea, bez prave politčke volje neće nikad dogoditi.
'Ja trebam promjenu, ja ću pomoći da se promjena dogodi ovdje ili ću otići van i napraviti tu promjenu. Ali život je prevrijedan da bi se živjelo ovako. Energija koja se troši da ne postaneš hejter je toliko velika da smatram uspjehom da tijekom svih ovih godina nisam to postala, već sam zadržala pozitivan stav prema životu. Ali pitanje je trenutka, ako ostanem, kada ću to postati', kaže Tea za Deutsche Welle.
