U Hrvatskoj je radila u privatnoj glazbenoj školi, ali zaželjela se promjene, i to najviše zbog mentaliteta ljudi, piše portal Naši ljudi.
Ekonomski stabilna zemlja
"U Belgiju sam se preselila prije nešto više od dvije godine. Zašto baš tamo? Jer je to jedna izuzetno ekonomski stabilna zemlja i samo je sat i pol avionom udaljena od Zagreba što mi je dalo osjećaj sigurnosti da se uvijek mogu vratiti kući ako ne uspijem", priča Maja.
"Osim toga, po prirodi sam jako otvorenog uma, tolerantna i optimistična tako da je tmurna, negativna i zatvorena atmosfera u Hrvatskoj nešto što meni nikada nije odgovaralo. Htjela sam vidjeti ima li istine u svemu što nas se uči u Hrvatskoj o životu, da je teško, nepravedno, 'kako je tako je, stisni zube i radi što se od tebe očekuje'."
Maja sad živi u Ghentu, a prije toga je bila u Antwerpenu. Prvi je put otišla u Belgiju preko programa za razmjenu kulturnih iskustva - Au pair, gdje je čuvala djecu u obitelji koja sudjeluje u programu te zauzvrat dobije smještaj, hranu, osiguranje i džeparac. Zbog toga je njezin put bio ipak drukčiji od tipičnog emigriranja jer je već unaprijed imala sve osigurano, ali tvrdi da joj unatoč tome početak nije bio manje stresan.
Hrvatima u Belgiji je danas mnogo lakše
Jedan od razloga stresa je i činjenica da je prije dvije godine Hrvatima u Belgiji trebala radna dozvola, zbog čega se teže dolazilo do posla. Cjelokupni proces oko prikupljanja papirologije bio je jako stresan za Maju te tako navodi da joj je to bilo najteže životno iskustvo. Dodaje i kako je Hrvatima danas mnogo lakše jer nam više ne treba radna dozvola.
"Za dozvolu boravka duljeg od tri mjeseca svi stranci moraju ili imati posao ili partnera koji ih može financirati. Na sreću, ovdje svatko tko želi raditi i dobije posao. Naravno, ne posao iz snova, no svakako ima jako mnogo prilika. Posebice je dobro onima koji pričaju flamanski jezik."
Radi se o dijalektu nizozemskog jezika i mješavina je svih germanskih jezika s primjesom francuskog. Maja ga je svladala nakon samo šest mjeseci.
Prodavačica s pola radnog vremena zarađuje kao liječnik u Hrvatskoj
"Radim 26 sati tjedno, pet dana u tjednu i od toga živim život koji se u Hrvatskoj smatra luksuznim. Plaćam sve račune, kupujem sve što mi se svidi, putujem po cijeloj Europi i još uz to svaki mjesec ostavljam od 150 do 200 eura na štednju. Za usporedbu, moja plaća prodavačice u dućanu na pola radnog vremena je jednaka plaći liječnika koji radi puno radno vrijeme u Zagrebu. Uz to, u Belgiji većina tvrtki daje 14 plaća godišnje - jednu dodatnu plaću u lipnju za godišnji odmor te još jednu dodatnu plaću kao božićnicu", priča Maja.
Cijene najma u Beligiji dosta su visoke, između 600 i 1000 eura. Zbog toga gotovo svi samci žive s cimerima. Tako i Maja dijeli stan s dvije cimerice, ali joj to odgovara, ne samo zbog financijskih razloga, nego se tako osjeća manje usamljeno jer uvijek ima nekoga za razgovor.
"Kvaliteta života ovdje je neusporediva s onom u Hrvatskom. Kada kažu da je Belgija 50 godina naprednija od Hrvatske, stvarno ne lažu. U svim ustanovama nema čekanja, ambulante i bolnice su im opremljene i fantastično uređene, ljudi putuju, imaju po nekoliko hobija, umirovljenici si mogu priuštiti sve. Osim najamnine, sve cijene su iste ili čak niže od onih kod nas, a zamislite to u odnosu na belgijsku plaću", oduševljena je Maja.
Nije baš sve savršeno
Mentalitet domaćih ljudi osobno joj previše ne odgovara. Izuzetno su pristojni i pristupačni, no nakon nekog vremena vidite da to nije iskreno. Njihov najveći strah je da nekoga ne povrijede tako da sve uvijek treba čitati između redaka.
"Oni svoj krug prijatelja stvore još u vrtiću i osnovnoj školi te je iznimno teško postati pravi prijatelj s njima. Pozitivna stvar je što ovdje ima jako puno stranaca tako da je moj krug prijatelja prilično raznolik."
No, najveći je kulturni šok bio njihovo (ne)održavanje higijene. Tim normama Maja se nije prilagodila, a misli i da nikada neće.
Ne peru ruke prije jela
"Kod njih je izrazito uočljiv manjak higijenskih standarda. Pranje ruku prije jela je kod njih nepoznanica, u kući uvijek hodaju u cipelama, ne tuširaju se svaki dan. Čak i doktori ne nose kute i rukavice. Ovo svim Hrvatima zvuči kao horor, ja sam se naviknula, no ne i prilagodila. Na kraju krajeva, jako su zdravi pa možda i mi u Hrvatskoj malo pretjerujemo s time."
Još jedna velika razlika je i odnos prema diplomi. U Belgiji to nije na prvom mjestu, više se gledaju marljivost i kreativnost.
"Svakim danom sve više uviđam da fakultetska diploma nije nimalo bitna stavka ako ste sposobni i znate iskoristiti svoje vještine. Većina istinski uspješnih ljudi s velikim karijerama koje sam ovdje upoznala imaju završenu samo srednju školu."
Svi bi trebali otići iz Hrvatske
U Hrvatsku odlazi jednom do dva puta godišnje, a osim dragih ljudi, nedostaje joj naša klima i sunce. Povratak u Lijepu našu definitivno joj nije u planu sve dok joj se ne ponude isti životni uvjeti kakve ima ovdje, a na žalost, Maja misli da se to neće skoro ostvariti.
"Uz odlaske kući, obvezno svaka dva ili tri mjeseca odem na vikend putovanje - Njemačka, Francuska, Španjolska, Italija... Belgija je u središtu Europe tako da je povezanost fantastična, a letovi su jako jeftini. Do Pariza i Amsterdama je automobilom dva sata, a do Londona četiri."
Zbog dobrog životnog iskustva i životne škole, Maja svima preporučuje odlazak iz Hrvatske.
"Svima preporučujem barem privremeni odlazak iz Hrvatske jer je količina znanja i iskustva koja se dobije u razvijenijim zemljama nešto što je nezamjenjivo. Najteži je prvi korak - pokrenuti se i sjesti u avion. Poslije toga sve se posloži brže nego što itko očekuje."
