Kako bi raspravio o temi koju je na Facebooku ponovno pokrenuo, kako ga naziva, samouki znanstvenik Ivan Pernar, Zoran Šprajc sinoć je u svojoj emisiji RTL Direkt ugostio stručnjaka, voditelja službe za epidemiologiju HZJZ-a, dr. Bernarda Kaića.
Ožiljci su logična nuspojava
'Što je u cjepivu da izaziva takve ožiljke... To je poznata stvar. Nema nikakvog tajnog sastojka. Unutra se nalaze bacili Kalmet-Gerin, proizvedeni od mikrobakterija uzročnika tuberkuloze kod goveda, ali oslabljeni. Oni izazivaju u koži snažnu upalnu reakciju koji izazivaju imunološku memoriju na slične bakterije koja kasnije sprječava tuberkulozu, a prije svega tuberkulozu kod male djece', kaže dr. Kaić.
Dalo bi se raspravljati o učinkovitosti sprječavanja tuberkuloze kod odraslih, kaže dr. Kaić, ali ono što je važno jest da vrlo djelotvorno sprječava tuberkulozni meningitis i ostale oblike tuberkuloze od kojih djeca umiru.
Konstantna rasprava o cjepivu i autizmu
Pernar je putem svoj jučerašnjeg statusa ponovno potaknuo temu povezanosti cjepiva i autizma. Pa, ima li znanstvenog uporišta za takve tvrdnje?
'Sva djeca koja obole od autizma su neko cjepivo primila ranije jer se počne cijepiti već u rodilištu ili s dva mjeseca života, kako u kojoj zemlji. Autizam se otkriva u drugoj ili trećoj godini života, tako da je to čista vremenska koincidencija', kaže dr. Kaić, ali dodaje kako su rađena brojna istraživanja na tu temu.
Kad se pojavi takva vremenska koincidencija, na to se ne odmahne rukom, to se mora istražiti. I istražilo se opsežnim epidemiološkim studijama i sve su pokazale da nema nikakve povezanosti između cjepiva i razvoja autizma', napominje dr. Kaić.
Vraćaju se bolesti koje smo iskorijenili
Paranoja vezana uz štetnost cjepiva dovela je do pada postotka cijepljene djece u odnosu na one koji su trebali biti cijepljeni, no ne radi se o dramatičnom padu koji bi prijetio pojavom epidemije.
Dakle, kliničke i mikrobiološke studije pokazale su da nema povezanosti cjepiva i razvoja autizma kod djece, no što se događa kad se djeca ne cijepe?
'Vidjeli smo u svijetu do čega dovodi. Dovodi do ponovnog javljanja onih bolesti koje su praktički bile nestale. Imamo brojne primjere - devedesetih difterija u zemljama bivšeg SSSR-a, rubela i mumps se stalno iznova javljajui u zapadnoeuropskim zemljama, dječja paraliza se u istočnoeuropskim zemljama pojavila 2010. godine nakon što je nije bilo više od 10 godina. To su sve posljedice pada procijepljenosti stanovništva', kaže dr. Kaić.
