U suvremenoj Hrvatskoj koja sve više naginje konzervativnim vrijednostima na "golaće", tj. naturiste sve se manje gleda s razumijevanjem. Sam naturistički pokret, koji je trenutno u padu ali je još uvijek popularan, nema veze sa seksualnošću, nudizmom i ekshibicionizmom, već sa specifičnom filozofijom oslobađanja duha kroz oslobađanje tijela, stilom života i filozofijom, piše Novac.hr.
Kratica za naturističke kampove i plaže u Hrvatskoj je FKK, što je skraćenica za "Freikörperkultur" ili liberalni pokret kulture slobodnog tijela osnovan, čiji je prvi klub osnovna davne 1898 u Essenu. Taj njemački pokret nije povezan sa seksom, nego s filozofijom duhovnog oslobađanja "kroz oslobađanje tijela, razbijanje obiteljskih i međugeneracijskih barijera, zdravu prehranu, tjelovježbu i vodene sportove, zdrav život bez cigareta i alkohola."
72-godišnji Jerko Sladoljev, koji je 1968. bio komercijalni direktor, a od 1969. do 1971. direktor marketinga prvog komercijalnog naturističkog kampa u bivšoj Jugoslaviji i cijeloj Europi, pod nazivom "Koversada", danas radi kao prokurist tvrtke Top Camping Hrvatska, prati domaću kamping sceni te primjećuje sve veći pad naturizma na Jadranu. Dva su razloga za to, sve veća aktualnost "glampinga" ili novog europskog trenda glamuroznog kampinga, te činjenica da se već dva desetljeća naturistički kampovi pretvaraju u komercijalno isplativije "tekstilne kampove" gdje postoji obveza nošenja odjeće tijekom dana, ali je dopušteno kupanje i sunčanje na naturističkim plažama bez odjeće. Naturizam tako ne zauzima baš nikakvo mjesto u Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine.
U odnosu na 1974. kada je postojalo 34 naturistička središta, a bilježeno je i šest milijuna noćenja, danas postoji 13 kampova i naselja te samo oko dva milijuna noćenja naturista, kaže Sladoljev. Nakon zatvaranja Punta Skale kod Zadra 2001. godine, počela su i zatvaranja naturističkih kampova u Istri koja je prenjači u naturizmu.
Otvaranje prvih naturističkih kampova u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se prvi naturistički kamp otvorio 1934. godine, nakon što je takvim kampovima 1933. zabranjeno djelovanje u Njemačkoj i Austriji po dolasku nacista na vlast. Otvorio ga je na otoku Rabu profesor Richard Ehermann iz Beča, pod nazivom "Engelsbucht" ("Anđeoska uvala"). Prvi naturisti su bili većinom Nijemci, 1950-ih su dolazili na divlje plaže na Jadranu.
"S obzirom na zabranu djelovanja u Njemačkoj i Austriji, profesor Richard Ehermann iz Beča 1934. na otoku Rabu otvara prvi hrvatski naturistički kamp, Engelsbucht, odnosno Anđeosku uvalu. On je bio prvi predsjednik Međunarodne naturističke federacije, INF-a. Rab je tada bio dovoljno daleko od Hitlerove ruke, tako da je ovdje počeo razvoj naturizma na Jadranu", rekao je za Novac.hr jedan od pionira razvoja naturizma u Hrvatskoj, Jerko Sladoljev
Mnogi njemački naturisti služili su u Hitlerovoj vojsci
Interesantna je informacija da su mnogi njemački naturisti služili u njemačkoj vojsci. Rudolph Halbig, jedan njemački vojnik koji je mrzio Hitlera, osjećao je želju nakon rata da se oduži Jugoslaviji i 1959. inicirao je otvaranje naturističkih centara Koversada u Vrsaru gdje u to vrijeme nije bilo organiziranog turizma.
"Halbig je kao vojnik služio u Vojvodini. Mrzio je Hitlera, nacizam i rat. U ratu je čak spasio jedno selo od pokolja, upozorivši seljane da dolaze Nijemci i rekavši im da bježe. Nakon rata ustvrdio je: ‘Ja se ovoj zemlji moram odužiti za sva zla’. Tako je počeo dolaziti u Jugoslaviju. Prvo je nudio svoje tečajeve plivanja, s inovativnom tehnikom kojom bi neplivača naučio plivati za pola sata. No, za to nije bilo interesa. Tada se uključio u naturističku scenu i propagirao Koversadu po cijeloj Europi", rekao je Sladoljev za Novac.hr.
Potom je s velikim entuzijazmom lokalna poljoprivredna zadruga osnovala ugostiteljsko-trgovačko poduzeće Lim, kasnije Anita, iako nisu imali nikakvog znanja o turizmu.
"Prvi direktor bio je Mate Restović, u čijem je mandatu osnovana Koversada, a nakon njega Anton Maretić, karizmatična osoba čiji uspjeh nije ponovio nijedan kasniji direktor. Maretić je imao osam razreda osnovne škole, ali je vrlo brzo učio i bio je sjajan menadžer. On je napravio sva ulaganja i izgradio brend Vrsar. Koversada je počela na otočiću, s kapacitetom za 200 do 300 osoba, a onda se kamp proširio na kopno i kapacitet je povećan na 1500 ljudi. Bio je to prvi komercijalni naturistički kamp u Europi, što je bila inovacija jer dotad je naturizam funkcionirao u okviru zatvorenih klubova, samo za članove", rekao je Sladoljev.
Pokušali su organizirati misu za naturiste
Za Sladoljeva je to vrijeme naturizma u Jugoslaviji bilo sjajno. Crkva se protivila ali nije imala moć utjecaja. S obzirom da su mnogi gosti bili vjernici i išli u crkvu, Sladoljev je početkom 1970-ih pokušao organizirati misu za goste naturiste, poslali su radi toga molbu biskupu, no nisu dobili nikakav odgovor. Nasuprot tome, iako Komunistička partija uopće nije znala što je naturizam, podržavali su pokret jer je doprinosio razvoju turizma, pa je osnovana i državna sekcija za naturizam.
"Jedan od zadataka koje mi je dao direktor Maretić bio je da po svaku cijenu u Koversadu dovedem svjetski kongres INF-a, što smo i uspjeli 1972. godine zahvaljujući tome što je u Italiji, pod pritiskom Crkve, naturizam bio zabranjen. Tada je ovamo stiglo 300 novinara iz cijelog svijeta, među ostalim i novina kao što su Le Monde, Time... Budžet tog kongresa bio je 2 milijuna njemačkih maraka. Sam nisam bio naturist iako sam bio fasciniran time i proučavao sam sve o FKK, a kasnije sam se redovito kupao gol. Ali, recimo, kada sam 1973. išao na sajam u London, morao sam tamo cijelo vrijeme biti gol. U početku je čudno, ali vrlo vam brzo postane normalno jer su svi goli. Čuo sam kasnije da su za mene u kuloarima govorili da sam komunistički špijun, jer nisam bio član naturističkih udruženja", rekao je Sladoljev te dodao da se tada ljudi nisu bunili zbog naturista, ali je bilo teško naći radnike za naturistički kamp.
Naturizam nema veze sa seksom, svingerajem i ekshibicionizmom
"Jednom je gost u kampu hodao s ukrućenim udom iako se to nije dogodilo namjerno. Vjerojatno mu se aktivirala neka fantazija i nije si mogao pomoći. Za njim su hodala djeca, digla se galama. Tada je jedan profesor, Francuz, rekao da ga treba zaliti pivom, da će mu to pomoći. Napravio je to i u isti čas izgubio je erekciju. Jednom, pak, dva dana u kampu nije bilo vode, pa je nekoliko talijanskih parova protestiralo tako što su ispred restorana vodili ljubav. To je bio signal za policiju, ali da se riješi voda, a ne da ih se uhapsi. Seks na javnome mjestu, seks u grupi, to je bilo zabranjeno. Znalo bi se dogoditi da se netko u to upusti, ali takve bi udaljili iz kampa. Svingerska pošast došla je kasnije, 90-ih i 2000-ih. Svinganje s naturizmom nema nikakve veze. Najviše je stradala Punta Križa kod Rovinja, koju su svingeri opsjedali. Zbog toga je kamp Monsana 2005. morao promijeniti namjenu u tekstilni", rekao je Sladoljev.
Nužnost širenja ponude i robinzonski kamping
"Ponuda kakva je bila prije 50 godina više nije zadovoljavajuća jer samo sunce i more više nisu dovoljni. Organizirani programi bazirani na zdravom životu, vodeni sportovi, tjelovježba, uljepšavanje tijela, zdrava prehrana, mršavljenje... Glamping se sada čini kao dobra ideja, ali on ima ograničen rast jer ograničen je broj ljudi koji si to mogu priuštiti. Ja smatram da glamping i nije kamping, jer kamping je boravak u prirodi, tijekom kojeg stalno nešto radiš, popravljaš, namještaš šator, kuhaš, to je aktivni odmor. Puno je bliže izvornoj ideji kampiranja takozvani robinzonski kamping, koji je hrvatska inovacija i protiv kojeg sam bio u početku, ali sada vidim da se to u potpunosti uklapa u filozofiju kampiranja", zaključio je Jerko Sladoljev za Novac.hr.
